Okrugli sto „Efikasno upravljanje sudskim postupkom u predmetima ratnih zločina“ održan je u organizaciji Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (VSTV BiH) i Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, uz saradnju sa Centrima za edukaciju sudija i tužilaca RS i FBiH. Realiziran u okviru projekta Evropske unije „Unapređenje rada na predmetima ratnih zločina u BiH“ – IPA 2019 na dane 09. i 10. juna 2021. godine u hotelu „Austria & Bosna“ u Sarajevu, događaj predstavlja rezultat rada i nastavak okruglih stolova održanih u prethodnim godinama, koji su od strane učesnika ocijenjeni izuzetno uspješnim i adekvatnom forumskom platformom za sveobuhvatno razmatranje aktuelnih pitanja u vezi sa procesuiranjem predmeta ratnih zločina. Jednako kao i na prethodnim skupovima, Okruglom stolu prisustvovali su sudije, tužioci i advokati koji postupaju u predmetima ratnih zločina.

 

Zahvaljujući učešću tri različite funkcije u krivičnom postupku omogućena je sveobuhvatna analiza i razmatranje različitih praksi i postojećih problema u radu na predmetima ratnih zločina pred pravosudnim institucijama u BiH. Paralelno s edukativnom dimenzijom, stručni skup imao je za cilj utvrđivanje najboljih normativno-praktičnih rješenja u širem forumu profesionalne zajednice u svrhu unapređenja efikasnosti rada u okviru faze tužilačke istrage, ali i faze sudskog postupka u predmetima ratnih zločina u svrhu ujednačene primjene zakonskih regula i unapređenja stepena pravne sigurnosti svih učesnika u postupku.

 

Stručni skup obuhvatio je razmatranje pitanja efikasnosti tužilačke istrage u predmetima ratnih zločina, paralelno sa problematikom djelotvornog ostvarivanja zahtjeva za naknadu štete žrtve ratnog zločina u okviru krivičnog postupka. Dodatno je tematizirano rješavanje procesnih prigovora i ocjena dokaznih prijedloga, kao i način korištenja iskaza osumnjičenih i svjedoka datih u istragama i u drugim postupcima pred različitim pravosudnim institucijama i policijskim organima. U konačnici je razmatrana praksa u primjeni član 225 ZKP BiH u svjetlu izmjena i dopuna koje se odnose na rokove za okončanje istrage, kao i pitanje žalbenih osnova.

 

Uvodnim obraćanjem, član VSTV-a BiH Slavo Lakić otvorio je Okrugli sto, izrazivši važnost podrške Evropske unije kojom su osigurane ključne pretpostavke efikasnog i kvalitetnog rada na predmetima ratnih zločina, te adekvatni kapaciteti za blagovremenu realizaciju obaveza koje proizlaze iz ciljeva i mjera Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina. Istaknuto je da format profesionalnog skupa omogućava razmjenu različitih sudačkih, tužilačkih i advokatskih praksi i iskustava u pravcu utvrđivanja najboljih normativno-praktičnih rješenja sa rezultatom unapređenja efikasnosti i kvalitete postupka u predmetima ratnih zločina u svim pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini. „Pravno utemeljene činjenice, pravda i pravičnost za sve žrtve stoje kao konačni ciljevi koji mogu biti ostvareni isključivo sinergijskim djelovanjem pravosudnog sistema“ – zaključio je Lakić

 

U svom obraćanju, pomoćnik ministra pravde BiH g-din Niko Grubešić istako je da organizacija i održavanje skupa profesionalne zajednice predstavlja jedan u nizu događaja putem kojih tužioci, sudije i advokati razmatraju aktuelno stanje i probleme s kojima se susreću u procesuiranju predmeta ratnih zločina. G-din Niko Grubešić je istakao da će Ministarstvo pravde BiH i dalje nastaviti pružati podršku pravosudnom sektoru u BiH, kako kroz kontinuirano stručno usavršavanje odvjetnika, tako i kroz organizaciju Okruglih stolova ovakve vrste, zajedno sa VSTV-om i projektima Evropske Unije.

 

Izlagači na Okruglom stolu su bili Munib Halilović – glavni tužilac Federalnog tužilaštva FBiH ujedno i glavni moderator ovog događaja, Davorin Jukić – sudija Suda BiH, Daniela Milovanović – sudija Vrhovnog suda RS, Milanko Kajganić – zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH, Vlado Adamović – advokat ispred Advokatske komore FBiH i Miodrag Stojanović – advokat ispred Advokatske komore RS-a.

 

Na Okruglom stolu su usvojeni sljedeći zaključci:

 

1. Blagovremeno okončanje predmeta ratnih zločina, sukladno rokovima Revidirane državne strategije za rad na predmetima ratnih zločina, apsolutno iziskuje sinergijsko intenziviranje funkcionisanja relevantnih segmenata pravosudnog sistema. U tom smislu, model učešća sve tri funkcije krivične procedure predstavlja najnapredniju platformu koja omogućava svestrano i sveobuhvatno razmatranje hroničnih i akutnih legislativno-praktičnih rješenja i primjene materijalnih i procesnih regula. Ističući zahvalnost Evropskoj uniji na kontinuiranoj podršci pravosuđu u Bosni i Hercegovini koja se realizira u okviru projekta „Unapređenje rada na predmetima ratnih zločina u BiH“ – IPA 2019, konstatuje se da konkretni model učešća sudija, tužilaca i advokata treba biti nastavljen i u narednom periodu.

 

2. Različita legislativna rješenja procesnih zakona po pitanju sprovođenja istražnih radnji u toku istražnog postupka, u okviru četiri krivična zakonodavstva ima za posljedicu neujednačen pravni položaj sudionika krivičnog procesa. U tom smislu je a priori neophodno sveobuhvatno legislativno usaglašavanje rješenja četiri krivične procedure u cilju uspostave najviših standarda pravne sigurnosti.

 

3. Efikasna istraga predstavlja važnu pretpostavku zakonitog i pravičnog rješavanja krivičnog događaja, usljed čega zakašnjenje u donošenju naredbe o sprovođenju istrage može negativno utjecati na položaj osumnjičenog lica. Kako važeća zakonska rješenja ostavljaju tužiocu diskreciono pravo na odluku o postojanju kvantuma osnova sumnje, tako buduće legislativne izmjene trebaju obuhvatiti decidno normiranje trenutka od kojeg je tužilac u pravnoj obavezi donošenja naredbe o sprovođenju istrage. Uporedna rješenja krivičnih zakonodavstava Srbije i Hrvatske u tom smislu predstavljaju adekvatan nomotehnički orijentir. Do trenutka legislativnih izmjena, principi zakonitosti i pravičnosti, uz paralelnu zaštitu prava osumnjičenih lica, iziskuju etičnost postupajućeg tužioca da donese naredbu o sprovođenju istrage u situaciji kada informacije, dokazi koji su na raspolaganju objektivno opravdavaju uvjerenje u postojanje osnova sumnje. U tom smislu je neophodan i ključan redovan nadzor i dužna pažnja glavnih tužilaca.

 

4. Buduće novelacije procesnih zakona trebaju obuhvatiti unapređenje formalnog okvir nadzora glavnih tužilaca u situacijama odlučivanja po pritužbi na negativnu tužilačku odluku. Iako se u okviru tužilačkog sistema Federacije Bosne i Hercegovine ostvaruje dvostepeni nadzor temeljem organizacionih normi Zakona o Federalnom tužilaštvu Federacije Bosne i Hercegovine, neophodno je predmetno pitanje regulisati u okviru procesnog zakona. Dvostepenost odlučivanja o pritužbi predviđena Zakonom o krivičnom postupku Republike Srpske predstavlja dobro rješenje u funkciji zaštite prava prijavitelja krivičnog djela, posebice imajući u vidu propisane prekluzivne rokove za odluku. S tim u vezi se konstatuje da su ovlaštena službena lica isključena iz pojma „prijavitelja“ krivičnog djela koji ima pravo na pritužbu, što je potrebno imati na umu pri utvrđivanju novih zakonodavnih rješenja. Istovremeno, neophodno je decidno normirati i odrediti svojstvo prijavitelja koji potpada u okviru pojma „oštećeni“ sa pravom na pritužbu.

 

5. Neophodno je, posebice u okviru istog suda, usaglasiti sudsku praksu po pitanju predmeta ratnih zločina, te uspostaviti ujednačene standarde dokazivanja, što predstavlja conditio sine qua non pravne sigurnosti. U tom smislu se pozivaju predsjednici sudova i predsjednici krivičnih odjeljenja da intenziviraju, odnosno uspostave praksu održavanja redovnih sjednica u cilju usaglašavanja i utvrđivanja jedinstvenih stavova po istim pravnim i činjeničnim pitanjima. Istovremeno, vodeći računa o jedinstvenosti i stabilnosti pravnog poretka, pravna dijalektika legitimira kontinuirano propitivanje sudske prakse od strane stranaka u postupku, sve s ciljem zakonite i pravične odluke o krivičnoj stvari. S tim u vezi je svrsishodno da Vrhovni sudovi Republike Srpske i Federacije Bosne i Hercegovine zauzmuju obavezujuće pravne stavove po pitanjima iniciranim od strane Republičkog tužilaštva Republike Srpske, odnosno Federalnog tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine.

 

6. Konstatuje se da kumulacija svojstava optuženog i svjedoka nije u skladu sa važećim zakonskim okvirom, dok korištenje iskaza datih u drugim sudskim postupcima predstavlja izuzetak od pravila neposrednog izvođenja dokaza, te može biti korišten kao dokaz na glavnom pretresu samo u mjeri u kojoj je predočen svjedoku. Novelacije Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske, iz člana 288, st. (2) „...ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnom pretresu“ predstavlja adekvatno rješenje koje je u svrhu ekonomičnosti postupka i zaštite principa pravičnosti i zakonitosti rješavanja krivične stvari.

 

7. Imajući u vidu zahtjeve efikasnosti sudskog postupka, konstatuje se da se procesni prigovori imaju rješavati odmah, po principu in tempore concreto, a ne u odluci o glavnoj stvari. Ukoliko se procesni prigovor ne može riješiti u okviru glavnog pretresa na kojem je istaknut, ispravno je odložiti izvođenje osporenog dokaza, a prigovor riješiti na narednom ročištu. Naknadno rješavanje procesnih prigovora podriva prava stranaka u postupku, dovodeći ih u poziciju pravne neizvjesnosti. Istovremeno, buduće legislativne izmjene bi trebale utvrditi rješenje prema kojem je ulaganje procesnog prigovora nakon okončanja dokaznog postupka uslovljeno obrazloženjem razloga naknadnog ulaganja prigovora.

 

8. Podsjećajući na zakonske obaveze tužilačke funkcije, a s ciljem ostvarivanja punog opsega prava žrtava i oštećenih u predmetima ratnih zločina, neophodno je detaljno upoznati oštećene/žrtve sa njihovim pravom na isticanje imovinskopravnog zahtjeva u krivičnom postupku. Sve dok to ne narušava tok i efikasnost istražnog postupka koji za osnovni cilj ima rješavanje krivične stvari, pozivaju se tužioci da proaktivno poduzimaju radnje koje koriste oštećenom u svrhu pribavljanja dokaza za isticanje imovinskopravnog zahtjeva, te radnje kojima će se utvrditi stvarno imovinsko stanje osumnjičenih već u fazi istražnih radnji. Istovremeno, pozivaju se sudovi da u svakom mogućem slučaju o pitanju imovinsko-pravnog zahtjeva odluče u okviru glavnog pretresa, bez upućivanja oštećenog na parnični postupak. Konstatuje se da postojeća praksa Suda Bosne i Hercegovine i Tužilaštva Bosne i Hercegovine predstavlja u tom smislu adekvatan valjan ogledni primjer.

 

9. Društvene okolnosti i posljedice pandemije COVID-19 postavljaju pitanje ostvarivanja interesa pravde u pogledu nastavka suđenja u svim postupcima u kojima je prekid glavnog pretresa trajao duže od 30 dana. S tim u vezi, uputno je da sudovi, saglasnost stranaka kao uslov nastavka glavnog pretresa razmotre u okvirima principâ efikasnosti i ekonomičnosti sudskog postupka. Dodatno, posebni razlozi svakog konkretnog slučaja o neophodnosti započinjanja glavnog pretresa iznova, mogu poslužiti kao valjan kriteriji za utemeljenje odluke suda.

 

Projekat Evropske unije „Unapređenje rada na predmetima ratnih zločina“ predstavlja 4 fazu podrške procesuiranju predmeta ratnih zločina u okviru paketa pomoći IPA 2019 kroz kojim su osigurana novčana sredstva u ukupnom iznosu od 4 miliona eura za jačanje ljudskih i materijalnih kapaciteta sudova i tužilaštava za rad na predmetima ratnih zločina. Korisnici podrške su 16 tužilaštava, 11 sudova, Ministarstvo pravde BiH – Sektor za krivičnu pomoć i edukaciju u krivičnim stvarima pred Sudom BiH i VSTV-om BiH. Cilj podrške je unapređenje efikasnosti procesuiranja predmeta ratnih zločina u pravosuđu BiH kroz smanjenje broja neriješenih predmeta ratnih zločina s poznatim osumnjičenim u tužilaštvima (tzv. KTRZ predmeti) za 65% u periodu od devet godina (2014 – 2022. godina).