O revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina,
ključnom dokumentu za daljnji europski put BiH koji je skinut s posljednje
sjednice Vijeća ministara, i drugim dokumentima iz oblasti pravosuđa, koje se
stopira, u intervjuu za Večernji list govorio je državni ministar pravde Josip Grubeša.
U medijima se pojavila vaša izjava da revidirana strategija za rad
na predmetima ratnih zločina nije usvojena, a da ste o njoj razgovarali u
okviru strukturnoga dijaloga o pravosuđu koji se održao 2. srpnja. Što se točno
dogodilo?
- Istina je kako je jedna od točaka dnevnog reda strukturnoga
dijaloga o pravosuđu između Europske unije i BiH, održanoga 2. srpnja, bila i
pitanje gdje se nalazimo glede donošenja revidirane strategije za rad na
predmetima ratnih zločina. Jasno nam je stavljeno do znanja da je vladavina
prava, točnije reforma pravosuđa, u srži pripreme mišljenja Europske komisije o
zahtjevu BiH za članstvo u EU. Očigledno je da je ova revidirana strategija od
velikog značaja za BiH s obzirom na to da je postavila nove ciljeve i metode
koji bi do 2023. trebali dovesti do završetka dugotrajnog procesuiranja
predmeta ratnih zločina i time staviti točku na ovaj bolni dio bh. povijesti.
Generalnu direktoricu za proširenje za zapadni Balkan informirao sam kako je
Ministarstvo pravosuđa BiH u svibnju ove godine uputilo na Vijeće ministara BiH
tekst revidirane strategije, na koju imamo pozitivna mišljenja svih sudionika
provođenja strategije, i da se trebala razmatrati na 148. sjednici Vijeća
ministara 3. srpnja, što je pozdravila Europska komisija, i još jednom naglašen
je značaj usvajanja tog dokumenta. Nažalost, na zahtjev Semihe Borovac,
ministrice za ljudska prava i izbjeglice, ta točka je skinuta s dnevnog reda
sjednice. Nije bilo posebnog objašnjenja niti ga je moguće dati s obzirom na
širok spektar suglasnosti koje smo pribavili i broj konzultacija koje smo
obavili kako bi se načinilo dokument koji svima u BiH odgovara.
Što sve to znači za put BiH prema Europskoj uniji?
- Svakako da će se u odsutnosti vidnoga napretka, kada je u pitanju
reforma pravosuđa u BiH, takav potez smatrati odsutnošću želje za
uspostavljanjem vladavine prava i loše će utjecati na sliku BiH kao zemlje
kandidata za EU. Europska komisija je svjesna značaja da se procesuiranje
predmeta ratnih zločina završi i da je to jedna od prepreka na putu BiH prema
uspostavi visokog stupnja povjerenja u pravosuđe. Poznato je da politike, a i
društvo unutar BiH, imaju podijeljeno mišljenje kada je ova tema u pitanju, pa
stoga i ne iznenađuju raznorazne kvalifikacije o toj temi, poput optužbi da se
procesuiranja razlikuju ovisno o predmetu i da se više potenciraju predmeti
gdje su izvršitelji određene nacionalnosti. U prilog takvom mišljenju javnosti
svakako je i retroaktivna primjena Kaznenog zakona od predmeta do predmeta, a
što su osporili i Europski sud za ljudska prava te Ustavni sud BiH. Svima je
potpuno jasno kako je završetak ovog dugogodišnjeg procesa iznimno značajan za
sve u BiH i dok se taj proces ne okonča, ne možemo ni pomisliti, a kamoli
tvrditi, kako je BiH zemlja vladavine prava i da je spremna za ulazak u EU kada
ni 23 godine nakon rata još nismo osudili sve počinitelje najtežih kaznenih
djela, bez obzira na njihovu nacionalnost.
Jasno je da ovo nije jedino pitanje koje Europska komisija želi da
se u BiH riješi?!
- Naravno da nije, ali je svakako dominantno pitanje, pogotovo
imajući u vidu da se radi o bitnom aspektu iz nedavne povijesti i da je njegovo
okončanje u mnogočemu preduvjet brojnih procesa koji stoje pred nama te je
stoga bitno da se riješi u najkraćem vremenu, bez obzira na složenost i
osjetljivost. Pokrenuto je i pitanje provođenja odluke Ustavnog suda u pogledu
odredbi Zakona o kaznenom postupku. Mislim kako je javnost općenito
neinformirana u čemu se zapravo razlikuju dva prijedloga zakona koja su u
proceduri, pa se HDZ-u neopravdano, pa čak i zlonamjerno, imputira i stavlja na
teret kako želi stvoriti pravnu nesigurnost. Prijedlog Ministarstva pravosuđa,
a koji je preuzeo izaslanik u Domu naroda iz HDZ-a Bariša Čolak, predlaže listu
kaznenih djela za koja je moguća primjena posebnih istražnih radnji, što u
konačnici znači kako u tom dijelu nije sporno kada i hoće li se ove radnje
provoditi.
Što je onda pojedinima, i drugim političkim strankama, sporno?
- Nekim akterima je, izgleda, sporno što smo doslovno ograničili
listu kaznenih djela, pa korištenjem kvaziargumenta da nismo obuhvatili najteža
kaznena djela pokušavaju diskreditirati naš tekst. Ustavni sud je jasno rekao
kako se mora oprezno ocijeniti u kojim slučajevima se krši pravo na privatnost
korištenjem posebnih istražnih radnji i mi smo razmatrali svako od kaznenih
djela s liste i neosporno utvrdili kako se za njihovo procesuiranje taj balans
može poremetiti u korist narušavanja ovog prava s obzirom na značaj i težinu
kaznenih djela. Sva najteža kaznena djela, a koja se logično mogu dokazivati
ovim mjerama, na našoj su listi. Još nisam čuo da je netko rekao naziv kaznenog
djela koje smo izostavili, a spada u kategoriju “teških djela”, što se stalno
potencira kada slušate oponente. Budimo otvoreni, razgovarajmo što je stvarno
sporno u našem nacrtu. Kada se to jednom jasno kaže, onda se može pristupiti i
rješavanju tog problema, ali demagoško i neiskreno komentiranje našeg
prijedloga, korištenjem neozbiljnih argumenata, ne samo da je neodgovorno nego
i štetno za cjelokupan ovaj proces, čega smo, uostalom, i svjedoci.
Što je s poduzimanjem posebnih istražnih radnji? I time se
manipulira i imputira da će se koristiti samo u određenim slučajevima i sl.?
- To se isto odnosi i na argument kako će se našim tekstom tjerati
zakonodavac da, ako se propiše neko teško djelo, mijenja ponovno Zakon o
kaznenom postupku, da propiše kako se za njegovo dokazivanje mogu poduzimati
posebne istražne radnje. Bojim se da je poenta i suština odluke Ustavnog suda
upravo u tome, a u cilju zaštite ljudskih prava i sloboda. Kaznena djela se
propisuju u Kaznenom zakonu i određivanje visine zaprijećene kazne za
počinitelje propisanih djela u jednu ruku predstavlja kaznu za počinitelja, ali
i razdoblje u kojem će doći do njegove resocijalizacije i povratka u društvo,
ali to ne znači da u tom trenutku zakonodavac cijeni i treba li dokazivanje tog
djela dati mogućnost za korištenje posebnih istražnih radnji. Uputa Ustavnog
suda je jasna - da se to treba razmatrati kroz Zakon o kaznenom postupku, stoga
nije dovoljno da djelo ima propisanu “ozbiljno visoku” zaprijećenu kaznu i na
taj način dopuštati kršenje ljudskih prava korištenjem posebnih istražnih
radnji. Postoje i druge metode dokazivanja.
Znači, HDZ nije za anarhiju i oslobađanje kriminalaca kako se to u
posljednje vrijeme isticalo u javnosti?
- Mi smo za to da se jasno zna tko je nadležan za što i tko i kada
može koristiti metode koje krše prava osoba koje su predmet istrage. Nemojmo
zaboraviti, nerijetko istrage ne završavaju podizanjem optužnice ili se donose
oslobađajuće presude, a sve što se prikupi posebnim istražnim radnjama učini se
dostupnim javnosti na suđenju, poslije toga nema reparacije. U svojoj apelaciji
Borjana Krišto je jasno istaknula koje su manjkavosti odredbi ovog Zakona i
koje reperkusije to ima na BiH, a to je u svojoj odluci potvrdio Ustavni sud.
Pokušali smo doslovno se držati uputa iz odluke Ustavnog suda. Mislim kako su
se odavno stekli uvjeti i da je krajnje vrijeme da se u BiH razgovara otvoreno,
a ne da se uvijeno i lažno nama podmeće nešto za što je svima jasno da ne
stoji. Odrasli smo ljudi, izgrađeni političari, a vjerujem kako dovoljno ima
povjerenja da se ne zavaravamo na ovakav licemjeran način te možemo o svemu
razgovarati i naći zajednički jezik. Jer, unatoč svemu, vjerujem da nam je
svima isti cilj, a to je uspostavljanje vladavine prava i na tim osnovama
pravne države BiH, kao i članstvo BiH u EU. Mi smo za euroatlantski put BiH,
pravnu državu i vladavinu prava, ali smo i za to da se uvede red i otvoreni smo
za razgovore koji će nam pomoći u našim nastojanjima.
Nije problem samo izmjena Zakona o kaznenom postupku, postoje
problemi i s drugim propisima: kao da se politički gura priča koje u biti nema.
Kako to komentirate?
- Ma naravno, pa najbolji primjer je nacrt izmjena Zakona o
pomilovanju i pompe koja se oko toga stvorila, tako da je izgledalo kao da
puštamo sve zatvorenike osuđene na kaznu dugotrajnog zatvora. Objašnjenje da se
radi o davanju mogućnosti i osobama osuđenim za takva djela da mogu podnijeti
zamolbu, o kojoj opet odlučuje Predsjedništvo BiH, kolektivno tijelo, nije nas
odvelo nigdje. Ova odredba se nikad ne mora primijeniti u praksi, ali kao
mogućnost može afirmativno utjecati na zatvorenika da se zalaže da svojim ponašanjem
u zatvoru stvori veću vjerojatnost za pomilovanje jednom kada se steknu i
formalni uvjeti za podnošenje zamolbe, odnosno da je odslužio 3/5 kazne.
(vecernji.ba)