U
G O V O R
IZMEĐU BOSNE I HERCEGOVINE I
REPUBLIKE MAKEDONIJE O
PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I
KRIVIČNIM STVARIMA
Bosna
i Hercegovina i Republika Makedonija (u daljem tekstu: države ugovornice)
u
želji za razvijanjem saradnje u oblasti pravne pomoći u građanskim i
krivičnim
stvarima,
a u cilju efikasnijeg ostvarivanja prava i interesa svojih državljana, kao i
unapre-
đenja
sveukupnih odnosa i saradnje između dvije države, sporazumjele su se o
sljedećem:
PRVO POGLAVLJE
OPĆE ODREDBE
Pružanje pravne pomoći
Član 1.
(1)
Države ugovornice će, na zahtjev, pružati jedna drugoj pravnu pomoć u
građanskim
i
krivičnim stvarima pod uslovima i na način utvrđen ovim ugovorom.
(2)
Pod “građanskim stvarima” u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se i
privredne
i
porodične stvari.
(3)
Pod “krivičnim stvarima” u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se krivična
djela
i druga kažnjiva djela propisana domaćim zakonodavstvom.
(4)
Pravnu pomoć ukazuju sudovi i drugi organi država ugovornica koji su, po
propisima
svoje
zemlje, nadležni da odlučuju o stvarima iz stava 1. do 3. ovog člana.
Pravna zaštita i
slobodan
pristup sudovima i drugim
organima
Član 2.
(1)
Državljani jedne države ugovornice imaju jednaku pravnu zaštitu u
postupcima
pred
sudovima i drugim organima druge države ugovornice kao i njeni državljani.
(2)
Državljani jedne države ugovornice imaju na teritoriji druge države ugovornice
slobodan
pristup
sudovima i drugim organima. Pred ovim organima oni mogu da zastupaju svoje
interese,
podnose
zahtjeve i preduzimaju radnje pod istim uslovima kao i njeni sopstveni
državljani.
(3)
Odredbe stava 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na pravna lica osnovana u
skladu
sa
zakonima države ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi njihovo sjedište.
Obim pravne pomoći
Član 3.
Pravna
pomoć, u smislu ovog ugovora, obuhvata: dostavljanje pismena i
preduzimanje
procesnih
radnji (saslušanje stranaka, svjedoka i drugih lica, oduzimanje predmeta,
privremena
predaja,
uviđaj, vještačenje i dr.), davanje obavještenja o propisima država ugovornica,
priznanje
i
izvršenje sudskih i arbitražnih odluka.
Organi saradnje
Član 4.
(1)
Radi pružanja pravne pomoći prema ovom ugovoru, sudovi i drugi nadle-
žni
organi država ugovornica međusobno komuniciraju preko svojih nadležnih
organa
i
to:
1)
za Bosnu i Hercegovinu - preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine.
2)
za Republiku Makedoniju - preko Ministarstva pravde Republike Makedonije;
(2)
Odredba stava 1. ovog člana ne isključuje komuniciranje diplomatskim,
odnosno
konzularnim
putem.
(3)
U hitnim slučajevima sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica mogu
komunicirati
i
preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).
Obaveza podnošenja
zamolnice
Član 5.
(1)
Zahtjev za pružanje pravne pomoći prema ovom ugovoru podnosi se u vidu
zamolnice.
(2)
Zamolnicu podnosi sud ili drugi nadležni organ države ugovornice kojoj je
pravna
pomoć
potrebna (u daljem tekstu: država molilja) i upućuje je nadležnom sudu ili
drugom
nadležnom
organu države ugovornice od koje se traži pravna pomoć (u daljem tekstu:
zamoljena
država).
Sadržina zamolnice
Član 6.
(1)
Zamolnica sadrži:
1)
naziv organa države molilje od koga potiče zamolnica, a po mogućnosti i
naziv
zamoljenog
organa;
2)
ime i prezime, podatke o rođenju, prebivalište ili boravište, zanimanje i
državljanstvo,
odnosno
naziv i sjedište stranaka i njihovo svojstvo u postupku;
3)
ime, prezime i adresu pravnih zastupnika stranaka, ako ih imaju;
4)
oznaku spisa i opis slučaja za koji se traži pravna pomoć, a u krivičnim
stvarima
i
pravnu kvalifikaciju učinjenog djela;
5)
predmet zamolnice, a po potrebi i pitanja koja se imaju postaviti licu čije
se
saslušanje
traži;
6)
naziv akta i adresu lica kome treba izvršiti dostavljanje;
7)
druge elemente predviđene ovim ugovorom za pojedine vidove pravne pomoći.
(2)
Zamolnica i drugi akti koje u njenom prilogu dostavljaju sudovi i drugi
organi
država
ugovornica moraju biti potpisani i snabdjeveni pečatom suda ili drugog organa
od
koga
potiču.
(3)
Zamoljena država može tražiti dodatna obavještenja i akte koji su joj potrebni
za
izvršenje
zamolnice.
Jezik
Član 7.
(1)
Zamolnica i akti koje treba priložiti uz zamolnicu saglasno odredbama ovog
ugovora
dostavljaju
se na službenom jeziku države molilje.
(2)
Odgovori na zamolnice dostavljaju se na jeziku zamoljene države.
(3)
Akti koje treba uručiti licima u zamoljenoj državi dostavljaju se na
službenom
jeziku
države molilje.
(4)
Izuzetno od stava 1., 2. i 3. ovog člana, pismena koja se prilažu uz zamolnicu
u
krivičnim
predmetima i sama zamolnica sastavljaju se na jeziku države molilje i uz njih
treba
da
bude priložen ovjeren prevod na jeziku zamoljene države, ako ovim ugovorom
nije
drugačije
određeno.
Način pružanja pravne
pomoći
Član 8.
(1)
Postupanje po zamolnicama vrši se po propisima zamoljene države.
(2)
Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, zamoljeni organ će, na zahtev suda
ili
drugog
organa od koga potiče zamolnica, moći da postupi na način koji je posebno
ozna-
čen
u zamolnici, ako to nije u suprotnosti sa javnim poretkom zamoljene države
Ustupanje zamolnice nadležnom
organu
Član 9.
(1)
Ako sud ili drugi nadležni organ kome je zamolnica upućena nije nadležan
za
postupanje,
zamolnicu će bez odlaganja ustupiti nadležnom sudu ili drugom nadležnom
organu
na teritoriji zamoljene države, o čemu će obavijestiti organ koji mu je
zamolnicu
dostavio.
(2)
Zamoljeni organ će preduzeti potrebne mjere za utvrđivanje prave adrese,
ako
se lice kome treba izvršiti dostavljanje ne može pronaći na adresi označenoj
u
zamolnici.
Nemogućnost udovoljenja
zamolnici
Član 10.
Ako
zamoljeni organ nije mogao da udovolji zamolnici, odmah će o tome
obavijestiti
organ
države molilje i vratit će dostavljena akta uz navođenje razloga zbog kojih
nije
mogao
da postupi po zamolnici.
Dokazivanje dostavljanja
Član 11.
Dostavljanje
akata se dokazuje potvrdom o dostavljanju koja se sastavlja po propisima
zamoljene
države. U potvrdi o dostavljanju mora biti naznačeno mjesto i datum
prijema
i
potpis primaoca ili označen drugačiji način dostavljanja.
Odbijanje pravne pomoći
Član 12.
(1)
Zamoljena država će odbiti pravnu pomoć ako nisu ispunjeni uslovi za
pružanje
pravne
pomoći predviđeni ovim ugovorom.
(2)
Zamoljena država može odbiti ukazivanje pravne pomoći ako smatra da bi
udovoljenje
zamolnice
ugrozilo njen suverenitet ili bezbjednost ili bi bilo u suprotnosti sa njenim
pravnim
poretkom.
Troškovi ukazivanja pravne
pomoći
Član 13.
(1)
Svaka država ugovornica snosi troškove ukazivanja pravne pomoći koji su
nastali
na
njenoj teritoriji, ako ovim ugovorom nije drugačije određeno.
(2)
Države ugovornice neće zahtijevati naknadu troškova za izvršene radnje po
zamolnicama,
osim
nagrade za izvršeno vještačenje i druge troškove nastale povodom vješta-
čenja,
kao i troškove privremenog upućivanja lica lišenog slobode u zamoljenoj državi,
kao
svjedoka,
na teritoriji države molilje.
(3)
Vještačenje se može usloviti prethodnim polaganjem predujma kod zamoljenog
suda,
ako troškove vještačenja snosi stranka.
(4)
Svjedoku ili vještaku koji se odazove pozivu suda države molilje pripada
pravo
na
naknadu putnih troškova i troškova boravka, saglasno propisima države
molilje.
(5)
U pozivu će se navesti koje naknade pripadaju licima iz stava 4. ovog člana, a
na
njihov
zahtjev dat će im se predujam za pokriće troškova.
Zaštita svjedoka i
vještaka
Član 14.
(1)
Svjedok ili vještak koji se pojavljuje pred sudskim organima države molilje
na
osnovu
poziva koji mu je dostavljen od strane sudskog organa zamoljene države ne
može,
bez
obzira na njegovo državljanstvo, biti podvrgnut sudskom gonjenju, pritvoren
zbog djela
koje
je predmet sudskog postupka u kome je traženo njegovo prisustvo ili za djelo
koje
je
počinio prije nego što je napustio teritoriju države molilje, niti upućen da
izdržava kaznu
na
osnovu neke ranije donesene sudske odluke.
(2)
Odredba stava 1. ne primjenjuje se ako svjedok ili vještak, iako je za to imao
moguć
nosti,
nije napustio teritoriju države molilje u roku od 15 (petnaest) dana pošto mu
je saopš
teno
da njegovo prisustvo više nije potrebno. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme u
kome
svjedok
ili vještak iz objektivnih razloga nije mogao da napusti teritoriju države
molilje.
Obavještenje o propisima
Član 15.
Ministarstvo
pravde Bosne i Hercegovine i Ministarstvo pravde Republike Makedonije
davat
će, na zahtjev, jedno drugom tekst propisa koji važe ili su važili na
teritoriji njihove
države,
a po potrebi i obavještenja o određenim pravnim pitanjima u vezi sa
materijom
koja
je predmet ovog ugovora.
DRUGO POGLAVLJE
PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM
STVARIMA
1.
Oslobođenje od davanja obezbjeđenja parničnih troškova (cautio iudicatum
solvi)
i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka
Član
16.
(1)
Od državljanina jedne države ugovornice koji učestvuje u postupku pred
sudom
druge
države ugovornice kao tužilac ili umješač nije dozvoljeno zahtijevati
obezbjeđenje
parničnih
troškova (aktorska kaucija) samo zato što je strani državljanin i na teritoriji
te
države
nema prebivalište ili boravište.
(2)
Predujam taksa i troškova postupka koje snosi stranka može se zahtijevati od
državljana
druge
države ugovornice pod istim uslovima i u istom obimu kao i od sopstvenih
državljana.
(3)
Odredbe stava 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i na pravna lica.
Član 17.
(1)
Državljani jedne države ugovornice kada se pojavljuju pred sudovima druge
države
ugovornice imaju pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih taksa i troškova, kao
i
na
besplatnu pravnu pomoć u toku postupka pod istim uslovima i u istom obimu kao i
njeni
sopstveni
državljani.
(2)
Molbu u smislu stava 1. ovog člana stranka može podnijeti neposredno
nadležnom
sudu
druge države ugovornice ili sudu države ugovornice čiji je državljanin, ako na
njenoj teritoriji
ima
prebivalište ili boravište. Sud države ugovornice čiji je stranka državljanin
dostavit će
molbu
nadležnom sudu druge države ugovornice na način predviđen članom 4. ovog
ugovora.
Član 18.
(1)
Uvjerenje o imovnom stanju na osnovu kojeg se priznaju olakšice iz člana
17.
stav
1. ovog ugovora, izdaje nadležni organ one države ugovornice na čijoj
teritoriji molilac
ima
prebivalište ili boravište.
(2)
Ako molilac ima prebivalište ili boravište na teritoriji treće države, ovo
uvjerenje
na
teritoriji treće države može izdati nadležno diplomatsko-konzularno
predstavništvo
države
ugovornice čiji je on državljanin.
(3)
Sud koji odlučuje o zahtjevu za ostvarivanje prava predviđenih u članu 17.
stav
1.
ovog ugovora može, po potrebi, tražiti dodatna obavještenja od organa države
ugovornice
čiji
je molilac državljanin.
2.
Postupanje po zamolnicama u građanskim stvarima
Član 19.
(1)
Sudovi kojima su upućene zamolnice izvršit će ih što je moguće prije i
primijeniti
po
potrebi ista prinudna sredstva kao i prilikom izvršenja zamolnica između
domaćih
sudova.
Prinudna sredstva neće se primjenjivati ako se radi o ličnom dolasku
stranaka.
147
(2)
Sud ili drugi organ od koga potiče zamolnica bit će na svoj zahtjev
blagovremeno
obaviješten
o vremenu i mjestu izvršenja tražene radnje kako bi eventualno
zainteresovana
stranka
mogla tome da prisustvuje. Sudovi mogu vršiti ovo obavještenje neposredno.
Član 20.
(1)
Države ugovornice pružat će jedna drugoj pomoć u utvrđivanju adrese lica koja
se
nalaze na njihovoj teritoriji, ako se to traži radi ostvarivanja prava njihovih
državljana u
postupku
pred organima nadležnim za odlučivanje u građanskim stvarima u smislu ovog
ugovora
i ako se u tu svrhu pruže odgovarajući podaci.
(2)
Zahtjev iz stava 1. ovog člana upućuje se organu druge države ugovornice na
na-
čin
predviđen članom 4. ovog ugovora.
3.
Isprave
Oslobođenje od
legalizacije
Član 21.
(1)
Isprave koje je sastavio ili izdao sud, notar ili drugi nadležni organ jedne
države
ugovornice
i koje su snabdjevene potpisom i službenim pečatom nije potrebno dalje
ovjeravati
radi
upotrebe pred organima druge države ugovornice. Isto tako, nije potrebna ni
dalja
ovjera
isprava ako je ove ovjerio sud, notar ili drugi nadležni organ.
(2)
Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na prepise i fotokopije isprava koje
je
ovjerio
sud, notar ili drugi nadležni organ.
Dokazna snaga isprava
Član 22.
Isprave
izdate od nadležnih organa jedne države ugovornice imaju pred organima
druge
države ugovornice istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.
Dostavljanje isprava o ličnom
statusu
Član 23.
(1)
Države ugovornice dostavljat će jedna drugoj izvode iz matičnih knjiga kao i
pravnosnaž
ne
sudske odluke koje se odnose na lična stanja državljana druge države
ugovornice.
(2)
Isprave i sudske odluke iz stava 1. ovog člana dostavljaju se, bez taksa i
troškova,
diplomatskom
ili konzularnom predstavništvu.
(3)
Izvodi iz matičnih knjiga umrlih dostavljat će se odmah, a ostali izvodi i
sudske
odluke
krajem svakog tromjesečja.
4.
Priznanje i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka
Sudske odluke
Član 24.
(1)
Država ugovornica priznat će i izvršit će na svojoj teritoriji, pod uslovima
utvrđenim
ovim
ugovorom, sljedeće sudske odluke donijete na teritoriji druge države
ugovornice:
1)
sudske odluke u građanskim stvarima, pod kojima se u smislu ovog ugovora
podrazumijevaju
i privredne i porodične stvari;
2)
sudske odluke u krivičnim stvarima u dijelu kojim je odlučeno o
imovinskopravnim
zahtjevima;
(2)
Sudskom odlukom u smislu stava 1. ovog člana smatra se i poravnanje
zaključeno
pred
sudom u građanskim stvarima.
Uslovi za priznanje i
izvršenje
Član 25.
(1)
Sudske odluke iz člana 24. ovog ugovora priznaju se i izvršavaju ako su
ispunjeni
sljedeći
uslovi:
1)
da je odluka pravnosnažna i izvršna po zakonu države ugovornice na čijoj
je
teritoriji
donesena;
2)
da po zakonu države ugovornice u kojoj se priznanje ili izvršenje traži,
donošenje
odluke
u toj pravnoj stvari nije u isključivoj nadležnosti domaćeg suda ili drugog
organa;
3)
da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je sudska
odluka
donesena
bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno u
slučaju
procesne
nesposobnosti bila pravilno zastupana, prema zakonu države ugovornice na
čijoj
je
teritoriji odluka donesena;
4)
da između istih stranaka u istoj stvari na teritoriji države ugovornice u
kojoj
se
priznanje ili izvršenje traži nije od suda ranije već donesena pravnosnažna
odluka ili priznata
neka
druga strana sudska odluka;
5)
da između istih stranaka u istoj stvari nije pokrenut postupak pred sudom
one
države
ugovornice u kojoj se traži priznanje ili izvršenje pred postupka u kome je
odluka
čije
se priznanje ili izvršenje traži bila donesena;
6)
da priznanje ili izvršenje odluke nije u suprotnosti sa javnim poretkom
države
ugovornice
u kojoj se priznanje ili izvršenje traži.
Arbitražne odluke
Član 26.
(1)
Država ugovornica priznat će i izvršit će na svojoj teritoriji odluke izabranih
sudova,
kao
i pred njima sklopljena poravnanja u privrednim stvarima (u daljem tekstu:
arbitraž
ne
odluke) donesene na teritoriji druge države ugovornice.
(2)
Na priznanje i izvršenje odluke iz stava 1. ovog člana shodno se
primjenjuju
odredbe
člana 25. ovog ugovora.
(3)
Priznanje i izvršenje odluke iz stava 1. ovog člana odbit će se ako nisu
ispunjeni
uslovi
iz stava 2. ovog člana i ako se utvrdi:
1)
da arbitražna odluka nije zasnovana na pismenom sporazumu o nadležnosti
izabranog
suda koji je donio odluku (u daljem tekstu: ugovor o arbitraži);
2)
da ugovor o arbitraži nije punovažan po zakonu kome su ga stranke
podvrgle,
kao
i zakonu države ugovornice u kojoj se traži priznanje ili izvršenje;
3)
da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa
ugovorom
o
arbitraži;
149
4)
da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlaštenja određene ugovorom
o
arbitraži;
5)
da je arbitražnu odluku poništio ili obustavio nadležni organ države
ugovornice
u
kojoj je odluka donesena.
(4)
Ako je izabrani sud prekoračio ovlaštenja iz ugovora o arbitraži, arbitražna
odluka
će
se, ako su ispunjeni ostali uslovi i ako je to moguće, priznati i izvršiti u
onom dijelu
za
koji je sud bio ovlašten.
Zahtjev za priznanje i
izvršenje
Član 27.
(1)
Zahtjev za priznanje i izvršenje sudske i arbitražne odluke zainteresovana
stranka
podnosi
nadležnom sudu države ugovornice u kojoj se traži priznanje i izvršenje ili
nadlež
nom
sudu države ugovornice gdje je odluka donijeta, koji će zahtjev dostaviti na
način
predviđen
članom 4. ovog ugovora.
(2)
Uz zahtjev za priznanje i izvršenje sudske odluke prilažu se:
1)
original ili ovjereni prepis sudske odluke ili poravnanja sa potvrdom da
je
odluka
pravnosnažna i izvršna, ako to ne proizilazi iz odluke;
2)
potvrda da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je
odluka
donijeta
bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno da je
procesno
nesposobna
stranka bila pravilno zastupana u skladu sa zakonom države ugovornice
čiji
je organ donio odluku.
(3)
Uz zahtjev za priznanje i izvršenje arbitražne odluke prilažu se:
1)
original ili ovjereni prepis odluke izabranog suda ili poravnanja koje je
pred
njim
zaključeno;
2)
original ili ovjereni prepis sporazuma o nadležnosti izabranog suda.
(4)
Uz zahtjev i pismena iz stava 2. i 3. ovog člana prilaže se prevod na jezik
države
ugovornice
u kojoj se traži priznanje i izvršenje, ovjeren saglasno članu 7. stav 4.
ovog
ugovora.
Postupak priznanja i
izvršenja
Član 28.
(1)
Postupak priznanja i izvršenja odluke sprovodi se po zakonu države
ugovornice
na
čijoj teritoriji se traži priznanje i izvršenje.
(2)
Sud koji odlučuje o zahtjevu za priznanje i izvršenje odluke ograničit će se
samo
na
utvrđivanje postojanja uslova predviđenih u članu 25. do 27. ovog ugovora.
Član 29.
Primjena
odredbi koje se odnose na izvršenje sudskih ili arbitražnih odluka ne mo-
že
biti u suprotnosti sa propisima država ugovornica koji se odnose na transfer
novca i
iznošenje
stvari dobijenih izvršenjem.
TREĆE POGLAVLJE
PRAVNA POMOĆ U KRIVIČNIM
STVARIMA
Opći vidovi pravne
pomoći
Član 30.
(1)
Opći vidovi pravne pomoći posebno obuhvataju izvršenje pojedinih procesnih
radnji,
kao što su saslušanje okrivljenog, svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres
prostorija i lica,
zapljenu,
odnosno privremeno oduzimanje predmeta, kao i dostavljanje akata, pismenih
materijala
i drugih predmeta koji su u vezi sa krivičnim postupkom u državi molilji.
(2)
Uz zamolnicu za pretres lica ili prostorija ili zapljenu, odnosno privremeno
oduzimanje
predmeta,
prilaže se jedan primjerak ili ovjeren prepis odluke organa koji moli ovu
radnju.
(3)
Predmete i izvornike akata i pismena koji su dostavljeni radi izvršenja
zamolnice,
država
molilja vratit će što prije zamoljenoj državi, ukoliko ih se ona ne
odrekne.
Pozivi
Član 31.
U
pozivu osumnjičenom, okrivljenom, optuženom, svjedoku, vještaku ili drugom
učesniku
u postupku koji se poziva iz zamoljene države, ne smije biti zaprijećena
prinudna
mjera
u slučaju da se pozivu ne odazove. Ako se pozvani ne odazove pozivu, za to mu
ne
smije
biti izrečena sankcija.
Privremena predaja lica
lišenog slobode
Član 32.
(1)
Ukoliko država ugovornica, koja provodi krivični postupak pozove, kao
svjedoka
ili
radi suočenja, lice koje je lišeno slobode u drugoj državi ugovornici, će se,
ukoliko
se
sa tim saglasi, privremeno predati državi molilji.
(2)
Država molilja dužna je da privremeno predato lice vrati u roku koji odredi
zamoljena
država.
(3)
Predaja će se odbiti:
1)
ako se lice lišeno slobode s tim ne saglasi;
2)
ako bi usljed predaje moglo doći do produženja njegovog lišenja slobode;
3)
ako po mišljenju zamoljene države, postoje drugi važni razlozi protiv
njegove
predaje
državi molilji.
(4)
Predaja se može odložiti ako je prisustvo lica lišenog slobode potrebno u
krivi-
čnom
postupku koji se vodi na teritoriji zamoljene države.
(5)
Ako treća država treba da preda jednoj od država ugovornica lice lišeno
slobode,
preko
teritorije druge države ugovornice, druga država ugovornica će, pridržavajući
se
odredaba
ovog ugovora, odobriti tranzit lica lišenog slobode, ako ono nije državljanin
te
države
ugovornice.
(6)
U slučaju iz stava 1. ovog člana predato lice mora biti u pritvoru na
teritiriji države
molilje,
a u slučaju iz stava 5. ovog člana na teritoriji zamoljene države za tranzit,
ukoliko
država
od koje je zatražena predaja ne zahtijeva da ono bude pušteno na slobodu.
(7)
Ako zamoljena država udovolji zamolnici, država molilja je dužna da lice
lišeno
slobode
drži u pritvoru za vrijeme njegovog boravka na njenoj teritoriji i da ga, po
preduzetoj
radnji
pravne pomoći, odmah vrati zamoljenoj državi ukoliko ona ne zahtijeva da
bude
pušteno
na slobodu. Predato lice uživa zaštitu predviđenu u članu 14. ovog
ugovora.
Zaštita lične slobode
Član 33.
(1)
Lice koje je pozvano da se pojavi pred sudom države molilje, da bi krivično
odgovaralo
za
djelo koje mu se stavlja na teret, ne smije, nezavisno od državljanstva, na
njenoj
teritoriji
biti gonjeno ili pritvoreno niti mu se na bilo koji način smije oduzeti ili
ogranič
iti
sloboda za djela i osude koji nisu navedeni u pozivu, a potiču iz vremena prije
njegovog
odlaska
iz države molilje.
(2)
Krivično gonjenje, lišenje slobode ili bilo kakvo drugo ograničenje lične
slobode
dozvoljeno
je ako se pozvani, nakon što njegova prisutnost po izjavi suda više nije
potrebna,
zadrži
više od 15 (petnaest) dana na teritoriji države molilje iako je mogao napustiti
ili ako
se
nakon napuštanja teritorije države molilje dobrovoljno vrati na njenu
teritoriju.
Prisustvo radnjama pravne
pomoći
Član 34.
(1)
Na izričitu molbu države molilje, zamoljena država obavijestit će je o mjestu
i
vremenu
izvršenja zamolnice.
(2)
Predstavnici zainteresovanih pravosudnih organa i lica koja učestvuju u
krivi-
čnom
postupku, kao i njihovi pravni zastupnici mogu prisustvovati prilikom
preduzimanja
radnje
pravne pomoći ako se s tim saglasi zamoljena država ugovornica. Ova lica
uživaju
zaštitu
predviđenu u članu 14. ovog ugovora.
(3)
Saglasnost za prisustvovanje predstavnika zainteresovanih pravosudnih organa
i
drugih
lica države molilje u smislu stava 2. ovog člana u Bosni i Hercegovini daje
Ministarstvo
pravde
Bosne i Hercegovine, a u Republici Makedoniji Ministarstvo pravde
Republike
Makedonije.
Obavještenja iz kaznene
evidencije
Član 35.
(1)
Države ugovornice obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana
druge
države
ugovornice koje su upisane u njenu kaznenu evidenciju. Izvode iz kaznene
evidencije
države
ugovornice dostavljaju svakih šest mjeseci preko organa iz člana 4. stav 1.
ovog
ugovora.
(2)
Države ugovornice, na molbu, obavještavaju jedna drugu i o drugim podacima
upisanim
u kaznenu evidenciju.
(3)
Države ugovornice, na molbu, dostavljat će jedna drugoj podatke o licima
koja
su
državljani druge države ugovornice, a koja se nalaze pod istragom ili protiv
kojih je pokrenut
krivični
postupak na teritoriji druge države ugovornice.
(4)
Uz pismena iz stava 1., 2. i 3. ovog člana ne prilaže se prevod na jezik
druge
države
ugovornice.
Odbijanje pravne pomoći
Član 36.
Države
ugovornice odbit će pravnu pomoć:
1)
ako djelo, koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države nije
krivi-
čno
djelo;
2)
ako je zamolnica u vezi sa djelom, koje je po mišljenju zamoljene države,
politič
ke
ili vojne prirode.
Ustupanje i preuzimanje
krivičnog gonjenja
Član 37.
(1)
Ako je državljanin jedne države ugovornice ili lice koje na njenoj teritoriji
ima
prebivalište
učinilo krivično djelo na teritoriji druge države ugovornice, koje je sudski
kaž-
njivo
u objema državama ugovornicama, država ugovornica u kojoj je djelo učinjeno
mo-
že
zamoliti drugu državu ugovornicu da preuzme krivično gonjenje.
(2)
Nadležni organi zamoljene države provode krivični postupak u skladu sa
propisima
te
države.
Član 38.
(1)
U zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja mora biti opisano činjenično
stanje
i
moraju biti navedeni što potpuniji podaci o okrivljenom, njegovom državljanstvu
i
prebivalištu
ili boravištu.
(2)
Uz zamolnicu se prilažu:
1)
spisi u izvorniku ili ovjerenom prepisu;
2)
dokaz o državljanstvu, prebivalištu, odnosno boravištu lica za koje se
moli
preuzimanje
krivičnog gonjenja;
3)
izvod odredaba iz krivičnog zakona koje se u toj krivičnoj stvari
primjenjuju
u
državi molilji;
4)
izjave oštećenih da su saglasni sa ustupanjem krivičnog gonjenja.
(3)
Izjava oštećenog lica koja je potrebna za pokretanje krivičnog postupka u državi
molilji
ima pravno dejstvo i u zamoljenoj državi.
(4)
Zamoljena država obavještava državu molilju da li je preuzela krivično
gonjenje.
Ako
zamoljena država ne prihvati preuzimanje krivičnog gonjenja, odmah će
obavijestiti
državu
molilju i vratiti joj spise koji su dostavljeni uz zamolnicu.
Član 39.
Pravosudni
organi države molilje privremeno se odriču mjera gonjenja za djela
navedena
u
zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja. Od takvih mjera se u svakom
slučaju odustaje:
1)
ako je nadležni sud ili nadležni organ zamoljene države ugovornice konačno
obustavio
krivični postupak zbog nedostatka dokaza ili zato što učinjeno djelo nije
krivi-
čno
djelo;
2)
ako je okrivljeni u zamoljenoj državi ugovornici pravnosnažno oslobođen;
3)
ako je odluka suda koja je donesena u zamoljenoj državi ugovornici već
izvršena
ili
izvršenju nema mjesta po zakonu ili zbog akta o pomilovanju ili amnestiji, ili
je prema
pravu
zamoljene države nastupila zastarjelost.
Član 40.
Zamoljena
država ugovornica obavještava državu molilju o ishodu krivičnog postupka
u
vezi sa zamolnicom za preuzimanje krivičnog gonjenja i radi toga dostavlja
pravnosnaž
nu
odluku u izvorniku ili ovjerenom prepisu.
ČETVRTO
POGLAVLJE
ZAVRŠNE ODREDBE
Član 41.
(1)
Sporna pitanja u vezi sa primjenom ovog ugovora države ugovornice će
rješavati
diplomatskim
putem.
(2)
Pojedina pitanja koja nisu uređena ovim ugovorom, države ugovornice mogu
naknadno
regulisati
razmjenom nota.
Član 42.
(1)
Ovaj ugovor podliježe ratifikaciji.
(2)
Ugovor stupa na snagu tridesetog dana od dana prijema posljednje note,
kojom
se
države ugovornice uzajamno obavještavaju da su ispunjeni uslovi predviđeni
unutraš-
njim
zakonodavstvom svake države ugovornice.
(3)
Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može
Ugovor
otkazati pismeno diplomatskim putem, sa otkaznim rokom od šest mjeseci od
dana
prijema
obavještenja o otkazivanju.
Ovaj
ugovor sačinjen je u Sarajevu, dana 13.09.2005. godine, u dva istovjetna primjerka,
od
kojih svaki na službenim jezicima Bosne i Hercegovine (bosanski, hrvatski,
srpski)
i
na makedonskom jeziku, s tim da su svi tekstovi jednako vjerodostojni.
ZA
BOSNU I HERCEGOVINU ZA REPUBLIKU MAKEDONIJU