Bosna i Hercegovina i Republika Srbija, u želji da saradnja između dvije države dalje jača i da uzajamni pravni saobraćaj bude još efikasniji, odlučile su da se izmijeni i dopuni Ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, sačinjen u Sarajevu 24. februara 2005. godine, i u tom cilju dogovorile se:
Član 1.
U Ugovoru između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, u nazivu Ugovora riječi: “Srbije i Crne Gore” zamjenjuju se riječima: “Republike Srbije”, a u preambuli Ugovora riječi: „Srbija i Crna Gora” zamjenjuju se riječima: „Republika Srbija”.
Član 2.
Član 4. Ugovora mijenja se i glasi:
„Član 4.
(1) Radi pružanja pravne pomoći, prema ovom ugovoru, sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica međusobno komuniciraju preko svojih nadležnih organа, i to:
1) Za Bosnu i Hercegovinu – preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine;
2) Za Republiku Srbiju – preko Ministarstva pravde Republike Srbije.
(2) Izuzetno od stava 1. ovog člana, radi pružanja pravne pomoći u upravnim stvarima, kao i kod dostavljanja poziva za ostavinsku raspravu ili uzimanjа nasljedničke izjave u ostavinskom postupku, sudovi i drugi nadležni organi jedne države ugovornice mogu neposredno da komuniciraju sa sudovima, drugim nadležnim organima i strankama u drugoj državi ugovornici.
(3) Odredbe stava 1. ovog člana ne isključuju komuniciranje diplomatskim, odnosno konzularnim putem, ako za to postoje opravdani razlozi.
(4) U hitnim slučajevima, u krivičnim stvarima, sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica mogu komunicirati i preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).
(5) U slučajevima iz stava 4. ovog člana, sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica obavezni su da primjerak zamolnice u krivičnim stvarima dostave ministarstvu pravde.“
Član 3.
Član 15. mijenja se i glasi:
"Član 15.
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine i Ministarstvo pravde Republike Srbije davat će, na zahtjev, jedno drugom tekst propisa koji važe ili su važili na teritoriji njihove države, a po potrebi i obavještenje o određenim pravnim pitanjima u vezi sa materijom koja je predmet Ugovora.“
Član 4.
U članu 23. dodaje se novi stav 2. koji glasi:
„(2) Za upis činjenice razvoda braka u matične knjige, na osnovu pravosnažne sudske odluke nije potrebno da se provede postupak priznanja predviđen članom 30. Ugovora.“
Dosadašnji st. 2. i 3. postaju st. 3. i 4.
Član 5.
U članu 26. stav 2. Ugovora mijenja se i glasi:
„(2) Sudskom odlukom u smislu stava 1. ovog člana smatra se i poravnanje zaključeno pred sudom, kao i odluka drugog organa koja je u državi u kojoj je donesena izjednačena sa sudskom odlukom, odnosno sudskim poravnanjem, ako se njom regulišu odnosi u statusnim, porodičnim i imovinsko-pravnim odnosima sa međunarodnim elementom.“
Član 6.
Član 32. mijenja se i glasi:
„Član 32.
(1) Opći vidovi pravne pomoći obuhvaćaju:
1) izvršenje procesnih radnji, kao što su pozivanje i dostavljanje pismena, saslušanje okrivljenog, ispitivanje svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres prostorija i lica, privremeno oduzimanje predmeta;
2) primjenu mjera, kao što su nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora ili komunikacija i optička snimanja lica, kontrolirana isporuka, pružanje simuliranih poslovnih usluga, sklapanje simuliranih pravnih poslova, angažovanje prikrivenog isljednika, računarsko pretraživanje i obrada podataka;
3) razmjenu obavještenja i dostavljanje pismena i predmeta koji su u vezi sa krivičnim postupkom u državi molilji, dostavljanje podataka bez zamolnice, korištenje audio i video konferencijske veze, formiranje zajedničkih istražnih timova;
4) privremenu predaju lica lišenog slobode radi ispitivanja pred nadležnim organom države molilje.
(2) Uz zamolnicu za pretres lica ili prostorija ili zapljenu, odnosno privremeno oduzimanje predmeta, prilaže se jedan primjerak ili ovjeren prijepis odluke organa koji moli ovu radnju.
(3) Predmete i izvornike akata i pismena koji su dostavljeni radi izvršenja zamolnice, strana molilja vratit će što prije zamoljenoj državi, ukoliko ih se ona ne odrekne.“
Član 7.
U članu 36. stav 3. Ugovora mijenja se i glasi:
„(3) Saglasnost za prisustvovanje predstavnika zaintersiranih pravosudnih organa i drugih lica države molilje u smislu stava 2. ovog člana, u Bosni i Hercegovini daje Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, a u Republici Srbiji Ministarstvo pravde Republike Srbije, uz prethodno pribavljeno mišljenje organa zamoljene države pred kojim se vodi postupak.“
Član 8.
Poslije člana 36. dodaje se član 36a. koji glasi:
„Zajednički istražni timovi
Član 36a.
(1) Ako to opravdavaju okolnosti slučaja, sporazumom nadležnih pravosudnih organa država ugovornica mogu se formirati zajednički istražni timovi radi preduzimanja koordiniranih i usklađenih istražnih radnji, naročito kada se radi o teškim oblicima kriminala.
(2) Zajednički istražni tim formira se za svaki konkretan slučaj, na način što zahtjev putem Мinistarstva pravde podnosi nadležni organ koji predlaže formiranje zajedničkog istražnog tima, a isti se dostavlja Мinistarstvu pravde druge države ugovornice, koje taj zahtjev prosljeđuje nadležnom organu te države.
(3) Odluku o prihvatanju zahtjeva za formiranje zajedničkog istražnog tima donosi nadležni organ zamoljene države, koji istovremeno i formira dio tima strane ugovornice.
(4) Sporazum o formiranju zajedničkog istražnog tima zaključuju rukovodioci pravosudnih organa iz čijeg sastava je sastavljen zajednički istražni tim.
(5) Zajednički istražni tim dostavit će izvještaj o svome radu Мinistarstvu pravde.
(6) Sporazumom o formiranju zajedničkog istražnog tima, određuje se vođa tima, članovi i delegirani članovi tima, nadležnost i vrijeme djelovanja tima.
(7) Delegirani članovi tima imaju pravo da prisustvuju svim istražnim radnjama koje provodi zajednički istražni tim, osim onim kojima to nije dozvoljeno po domaćem pravu države na čijoj teritoriji se provodi istražna radnja.
(8) Zajednički istražni tim preduzima procesne i druge radnje ne teritoriji država ugovornica.
(9) Zajednički istražni tim djeluje i postupa u skladu sa krivičnim zakonodavstvom države ugovornice na čijoj se teritoriji preduzima istražna radnja u cilju prikupljanja podataka i dokaza.
(10) Informacije koje bi bile važne nadležnim organima dvaju država ugovornica, a do kojih su članovi ili delegirani članovi tima došli u toku svog rada u timu, mogu se, uz saglasnost obje strane koristiti i za krivično gonjenje u slučajevima za koje nije formiran zajednički istražni tim.“
Član 9.
Član 37. mijenja se i glasi:
„Član 37.
(1) Države ugovornice obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana druge države ugovornice, odnosno lica koja su rođena na teritoriji druge države ugovornice. Obavještenja o osudama države ugovornice dostavljaju preko organa iz člana 4. stav 1. ovog ugovora.
(2) Pravosudni organ jedne države ugovornice pred kojim se vodi krivični postupak može od državnog organa druge države ugovornice nadležnog za vođenje kaznene evidencije i neposredno da zatraži izvod iz kaznene evidencije.
(3) Države ugovornice, na molbu, dostavit će jedna drugoj podatke o licima koja su državljani druge države ugovornice, a koja se nalaze pod istragom ili protiv kojih je pokrenut krivični postupak na teritoriji druge države ugovornice.“
Član 10.
Poslije člana 37. dodaje se član 37a. koji glasi:
„Dostavljanje podataka i bez zamolnice
Član 37a.
(1) Države ugovornice mogu i bez prethodno upućene zamolnice dostavljati jedna drugoj podatke o krivičnim djelima i učiniocima do kojih su došle, ukoliko smatraju da bi ti podaci mogli biti od koristi za pokretanje ili vođenje krivičnog postupka ili bi mogli dovesti do upućivanja zamolnice shodno odredbama ovog ugovora.
(2) Dostavljanje podataka iz stava 1. ovog člana vrši se samo u slučaju da to ne ometa vođenje krivičnog postupka pred domaćim pravosudnim organima.“
Član 11.
U članu 39. dodaju se novi st. 2. do 4. koji glase:
„(2) Osim uslova iz stava 1. ovog člana, prilikom donošenja odluke o ustupanju gonjenja cijenit će se i slijedeće okolnosti:
1) mogućnost obezbjeđenja prisustva okrivljenog lica,
2) mogućnost izvršenja presude ukoliko ista bude donesena,
3) u kojoj državi će biti ostvarena bolja rehabilitacija lica ukoliko bude osuđeno,
4) mjesto gdje se nalazi glavni ili najveći dio dokaznog materijala,
5) da li se okrivljeno lice u zamoljenoj državi nalazi na izdržavanju kazne ili treba da izdržava kaznu koja podrazumijeva lišenje slobode,
6) mogućnost obezbjeđenja imovinsko-pravnih zahtjeva i drugi interesi oštećenog.
(3) Prilikom donošenja odluke o ustupanju krivičnog gonjenja za krivična djela protiv čovječnosti i međunarodnog humanitarnog prava posebno će se cijeniti državljanstvo i prebivalište osumnjičenog, okrivljenog ili optuženog lica.
(4) U slučaju da se protiv lica iz stava 3. ovog člana vodi krivični postupak za isto krivično djelo u obje države ugovornice, odluka o ustupanju krivičnog gonjenja bit će donesena na osnovu okolnosti iz navedenog stava.“
Dosadašnji stav 2. postaje stav 5.
Član 12.
U članu 40. stav 2. tačka 4) Ugovora mijenja se i glasi:
"4) izjave oštećenih ili pisanu informaciju o razlozima zbog kojih izjavu nije moguće pribaviti."
Član 13.
Poslije člana 40. dodaje se član 40a. koji glasi:
"Zahtjev za pritvaranje prije podnošenja zamolnice
Član 40a.
(1) U hitnim slučajevima nadležni organi država ugovornica mogu podnijeti zahtjev za privremeno pritvaranje prije podnošenja zamolnice.
(2) Zahtjev sadrži:
1) podatke potrebne za utvrđivanje istovjetnosti lica za koje će biti zahtijevano ustupanje krivičnog gonjenja,
2) činjenični opis i pravnu kvalifikaciju djela,
3) izjavu o postojanju sudske odluke ili optužnog akta,
4) izjavu da će biti podnesena zamolnica.
(3) Zahtjev se podnosi nadležnom organu zamoljene države neposredno, preko ministarstva pravde ili preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL)."
Član 14.
Pojedina pitanja koja nisu uređena ovim ugovorom, kao i promjene organa saradnje između država ugovornica rješavat će se razmjenom nota diplomatskim putem.
Član 15.
(1) Ovaj ugovor podliježe potvrđivanju.
(2) Ugovor stupa na snagu tridesetog dana od dana prijema posljednje od nota kojima se države ugovornice uzajamno obavještavaju o provedenom postupku potvrđivanja u skladu sa njihovim zakonodavstvom.
(3) Ugovor će se privremeno primjenjivati od dana potpisivanja. Privremena primjena Ugovora prestaje danom stupanja na snagu Ugovora ili 30 dana nakon prijema obavještenja jedne od država ugovornica kojim obavještava drugu državu ugovornicu o svojoj namjeri da ne postane članica ovog ugovora.
Ovaj ugovor je sačinjen u Beogradu, dana 26.02.2010. godine, u dva istovjetna primjerka, svaki na službenim jezicima u Bosni i Hercegovini - bosanskom jeziku, hrvatskom jeziku i srpskom jeziku i srpskom jeziku, s tim da su svi tekstovi jednako vjerodostojni.