UGOVOR
IZMEĐU SRBIJE I CRNE GORE I
BOSNE I HERCEGOVINE
O MEĐUSOBNOM IZVRŠAVANJU
SUDSKIH ODLUKA U KRIVIČNIM
STVARIMA*
Srbija
i Crna Gora i Bosna i Hercegovina (u daljem tekstu: države ugovornice), u
želji
da
razvijaju odnose uzajamnog povjerenja i saradnje u oblasti pravnog saobraćaja u
krivič
nim
stvarima, uzimajući u obzir da bi izvršenje krivičnih sankcija u državi čiji su
državljani
osuđena
lica doprinijelo efikasnijoj i potpunijoj resocijalizaciji izvršilaca
krivičnih
djela
i polazeći od principa humanosti, dogovorile su se da zaključe ovaj
ugovor.
PRVO POGLAVLJE
Opšte odredbe
Član 1.
(1)
Države ugovornice obavezuju se da će, na osnovu zamolnice, u skladu sa
uslovima
propisanim
ovim ugovorom, međusobno izvršavati pravosnažne sudske odluke u krivič
nim
stvarima koje donese sud jedne države ugovornice protiv državljana druge
države
ugovornice
ili protiv lica koja na njenoj teritoriji imaju prebivalište, tako što će:
1)
vršiti nadzor nad licima kojima je izrečena uslovna krivična sankcija u
toku
vremena
provjeravanja;
2)
izvršavati kazne zatvora i druge mjere koje podrazumijevaju lišenje
slobode.
(2)
Državljaninom države ugovornice smatra se lice koje po zakonima te države
ima
njeno
državljanstvo.
Član 2.
(1)
Nadzor ili izvršenje, prema odredbama ovog ugovora, preuzeće se ako su
ispunjeni
sljedeći
uslovi:
1)
ako je osuđeno lice državljanin države izvršenja ili u njoj ima
prebivalište;
2)
ako je sudska odluka pravosnažna;
3)
ako osuđeno lice da saglasnost;
4)
ako je djelo na kome se zasniva pravosnažna sudska odluka krivično djelo
prema
pravu obje države ugovornice;
5)
ako države ugovornice postignu saglasnost o prenosu nadzora ili izvršenja;
6)
ako osuđeno lice u vrijeme podnošenja zamolnice treba da izdrži još
najmanje
šest
mjeseci od izrečene kazne ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje
slobode,
uključujući
i uslovnu krivičnu sankciju.
(2)
Izuzetno, od odredbe stava 1. tačka 6. ovog člana države ugovornice mogu
se
sporazumjeti
o prenosu nadzora ili izvršenja i kad je trajanje neizvršenog dijela
izrečene
kazne
zatvora, druge mjere koja podrazumijeva lišenje slobode ili vremena
provjeravanja
uslovno
izrečene krivične sankcije kraće od šest mjeseci.
*
Ugovor je objavljen u "Službenom glasniku BiH" - Međunarodni ugovori,
boj 11/2005.
(3)
Ako osuđeno lice ne može da da pravovaljanu saglasnost za prenos nadzora ili
izvršenja,
treba
pribaviti saglasnost njegovog zakonskog zastupnika (punomoćnika) po pravu one
države
u
kojoj osuđeno lice ima prebivalište.
Član 3.
Nadzor
ili izvršenje neće se preuzeti:
1)
ako bi nadzor ili izvršenje bili u suprotnosti sa osnovnim načelima pravnog
poretka
države
izvršenja;
2)
ako je djelo na kome se zasniva sudska odluka, po mišljenju države izvršenja,
politič
ke
ili vojne prirode;
3)
ako bi nadzor ili izvršenje bili u suprotnosti sa drugim obavezama koje je
država
izvršenja
preuzela zaključivanjem međunarodnih ugovora;
4)
ako se u državi izvršenja protiv osuđenog lica vodi krivični postupak zbog
krivi-
čnog
djela za koje se traži nadzor ili izvršenje;
5)
ako je izvršenje sankcije zastarjelo, prema pravu jedne od država
ugovornica;
6)
ako se protiv osuđenog lica, s obzirom na godine života u vrijeme izvršenja
djela
ne
bi mogao voditi krivični postupak u državi izvršenja;
7)
ako je osuđeno lice u zamoljenoj državi već pravosnažno osuđeno za isto
krivi-
čno
djelo ili ako je bilo oslobođeno od optužbe;
8)
ako je sudska odluka donijeta u odsustvu osuđenog lica;
9)
ako osuđeno lice uživa pravo azila u državi izricanja.
Član 4.
(1)
Zamoljena država je dužna da bez odlaganja obavijesti državu molilju da li
prihvata
ili
odbija zahtjev za preuzimanje nadzora ili izvršenja.
(2)
U slučaju potpunog ili djelimičnog odbijanja preuzimanja nadzora ili
izvršenja,
zamoljena
država dužna je da navede razloge odbijanja.
Član 5.
Svaka
država ugovornica može amnestirati ili dati pomilovanje osuđenom licu u
skladu
sa
svojim zakonodavstvom, o čemu je dužna da odmah obavijesti drugu državu
ugovornicu.
Član 6.
Mjesto,
vrijeme i način predaje i preuzimanja osuđenog lica utvrđuje se dogovorom
nadležnih
organa država ugovornica.
DRUGO POGLAVLJE
Nadzor
Član 7.
(1)
Države ugovornice će, na osnovu zamolnice, i pod uslovima utvrđenim ovim
ugovorom,
međusobno vršiti nadzor, u toku vremena provjeravanja, nad licima kojima
je
sud
u jednoj državi ugovornici pravosnažno izrekao uslovnu krivičnu sankciju.
(2)
Nadzor će se vršiti u državi čije je osuđeno lice državljanin, ili u kojoj
ima
prebivalište.
Član 8.
(1)
Nadzor se vrši isključivo prema pravu države koja ga je preuzela.
(2)
Mjere nadzora određene u državi koja vrši nadzor, prema vrsti i trajanju, ne
smiju
biti
strože od mjera određenih u državi koja je donijela presudu.
(3)
Prilikom određivanja mjera nadzora u državi ugovornici koja je nadzor preuzela,
nastojaće
se da se primijene mjere određene u državi koja je donijela presudu.
Član 9.
Za
opozivanje uslovne krivične sankcije isključivo je nadležna država u kojoj je
presuda
donijeta.
Član 10.
(1)
Zamoljena država dužna je da što prije obavijesti državu molilju da li će
udovoljiti
njenoj
molbi za preuzimanje izvršenja nadzora iz člana 7. ovog ugovora.
(2)
Država koja vrši nadzor obavijestiće državu koja je donijela presudu o
mjerama
nadzora
i o svim okolnostima koje bi mogle da dovedu do opozivanja uslovne krivične
sankcije,
kao
i o isteku vremena provjeravanja.
Član 11.
(1)
Država koja je donijela presudu dužna je da bez odlaganja obavijesti državu
koja
vrši
nadzor o pomilovanju, amnestiji ili opozivu uslovne krivične sankcije.
(2)
Ako država koja je donijela presudu opozove uslovnu krivičnu sankciju, ona
mo-
že
da zamoli državu koja je vršila nadzor na osnovu ovog ugovora da preuzme
izvršenje
krivične
sankcije.
Član 12.
(1)
Ako je nadzor preuzet, dalje mjere u vezi izvršenja u državi koja je donijela
presudu
privremeno
se obustavljaju.
(2)
Pravo države koja je donijela presudu na izvršenje konačno prestaje ako u
toku
vremena
provjeravanja nije nastupila nijedna okolnost zbog koje prema njenom pravu
treba
opozvati
uslovnu krivičnu sankciju.
TREĆE POGLAVLJE
Izvršenje
Član 13.
(1)
Ako je lice koje je državljanin jedne od država ugovornica ili lice koje na
njenoj
teritoriji
ima prebivalište, u drugoj državi ugovornici pravosnažno osuđeno za krivično
djelo
na
kaznu zatvora ili mu je izrečena druga mjera koja podrazumijeva lišenje
slobode,
svaka
od država ugovornica može da zamoli da se kazna zatvora ili druga mjera koja
podrazumijeva
lišenje
slobode izvrši u onoj državi čiji je osuđeno lice državljanin ili u kojoj
ima
prebivalište.
(2)
Ovaj ugovor ne isključuje pravo osuđenog lica, njegovog zakonskog
zastupnika,
bračnog
druga, srodnika u pravoj liniji, brata ili sestre, da podnese molbu za prenos
izvršenja
sudu
koji je donio odluku ili nadležnom organu, kako države izricanja, tako i države
čiji
je
osuđeno lice državljanin ili u kojoj ima prebivalište.
(3)
Nadležni organ države izricanja, daće osuđenom licu što prije pravnu pouku
o
mogućnostima
izdržavanja kazne zatvora ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje
slobode
u
državi čiji je državljanin ili na čijoj teritoriji ima prebivalište.
Član 14.
(1)
Ako se izvršenje preuzme, sud države izvršenja izriče prema svom pravu
kaznu
zatvora
ili drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode koju treba izvršiti,
uzimajući u
obzir
kaznu zatvora ili drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode izrečenu u
državi
izricanja.
(2)
Izvršenjem u drugoj državi ugovornici osuđeno lice ni u kom slučaju ne smije
biti
dovedeno
u teži položaj u odnosu na položaj koji bi imalo u državi izricanja.
(3)
Vrijeme lišenja slobode u državi izricanja uračunaće se u potpunosti u kaznu
zatvora
ili
drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode koja treba da se izvrši u državi
izvršenja.
Član 15.
Izvršenje
se sprovodi isključivo prema pravu države izvršenja.
Član 16.
(1)
U slučaju preuzimanja izvršenja, država izvršenja vezana je za utvrđeno
činjeni-
čno
stanje na kome je zasnovana sudska odluka države izricanja.
(2)
Za odlučivanje o zahtjevu za ponavljanje krivičnog postupka isključivo je nadle-
žna
država izricanja.
(3)
Ako se sudska odluka na kojoj se zasniva molba za izvršenje naknadno ukine
ili
izmijeni u državi izricanja, ta država je dužna da o tome odmah obavijesti
državu izvrš
enja.
Na osnovu nove odluke sud države izvršenja će odlučiti o daljem
izdržavanju
kazne
zatvora ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje slobode prema odredbama
ovog
ugovora.
Član 17.
(1)
Ako je osuda izrečena za više krivičnih djela, izvršenje može da se prenese i
samo
za
dio kazne koji se odnosi na pojedina od tih djela. U tom slučaju država
izricanja
odrediće
dio kazne koji se odnosi na ta djela. Država izvršenja odrediće državi
izricanja
primjeran
rok za donošenje takve odluke.
(2)
Ako država izricanja ne donese odluku u roku iz stava 1. ovog člana, država
izvrš
enja
će prema svom pravu odrediti dio kazne koji treba izvršiti.
Član 18.
(1)
Ako je izvršenje preuzeto, privremeno prestaje pravo na dalje izvršenje u
državi
izricanja.
Ako se osuđeno lice nalazi u zatvoru u državi izricanja, zatvor može da traje
do
njegove
predaje državi izvršenja.
(2)
Pravo države izricanja na izvršenje konačno prestaje kad osuđeno lice izdrži
kaznu
ili
drugu mjeru koja podrazumijeva lišenje slobode u državi izvršenja, ili kad mu
je ona
konačno
oproštena.
(3)
Ako osuđeno lice izbjegne izvršenje u državi izvršenja, država izricanja
ponovo
stiče
pravo na izvršenje. Država izvršenja dužna je da o takvim okolnostima odmah
obavijesti
državu
izricanja.
Član 19.
(1)
Osuđeno lice ne može zbog drugog krivičnog djela učinjenog prije preuzimanja
izvršenja,
a za koje nije odobreno preuzimanje, bez saglasnosti države izricanja biti
krivi-
čno
gonjeno, osuđeno, podvrgnuto nekom drugom ograničenju lične slobode ili
izručeno
trećoj
državi.
(2)
Saglasnost iz stava 1. ovog člana nije potrebna:
1)
ako osuđeno lice u roku od 45 dana nakon konačnog puštanja sa izdržavanja
kazne
zatvora ili druge mjere koja podrazumijeva lišenje slobode ne napusti
teritoriju države
izvršenja.
U taj rok ne računa se vrijeme za koje osuđeno lice, nezavisno od svoje
volje,
nije
moglo da napusti teritoriju države izvršenja;
2)
ako je osuđeno lice napustilo teritoriju države izvršenja, a zatim se na tu
teritoriju
ponovo
dobrovoljno vratilo.
ČETVRTO POGLAVLJE
Odredbe o postupku
Član 20.
(1)
Pismena korespondencija prema ovom ugovoru vršiće se za Srbiju i Crnu Goru
-
preko Ministarstva za ljudska i manjinska prava, a za Bosnu i Hercegovinu -
preko Ministarstva
pravde.
(2)
Diplomatski put komunikacije ovim nije isključen.
(3)
U hitnim slučajevima zamolnice i obavještenja prema ovom ugovoru mogu se
dostavljati
preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).
Član 21.
(1)
Zamolnice i dokumentacija koje se prilože uz zamolnicu, prema odredbama
ovog
ugovora,
dostavljaju se u pismenom obliku na službenom jeziku države molilje.
(2)
Legalizacija isprava iz stava 1. ovog člana nije potrebna.
Član 22.
(1)
Ako država izricanja podnese zamolnicu, prema ovom ugovoru, uz zamolnicu
treba
da priloži:
1)
primjerak ili ovjeren prijepis sudske odluke sa potvrdom pravosnažnosti, a
po
potrebi
i izvršnosti;
2)
prijepis zakonskih odredaba na kojima se zasniva sudska odluka;
3)
lične podatke o osuđenom licu, o njegovom državljanstvu i prebivalištu;
4)
potvrdu o vremenu provedenom na izdržavanju kazne zatvora ili druge mjere
koja
podrazumijeva lišenje slobode koje treba uračunati;
5)
zapisnik o izjavi osuđenog lica iz koga se vidi njegova saglasnost za
prenos
nadzora
ili izvršenja;
6)
druge dokumente i podatke koji mogu biti od značaja za odlučivanje po
zamolnici.
(2)
Ako država izvršenja podnese zamolnicu, uz istu treba da priloži:
1)
lične podatke o osuđenom licu, o njegovom državljanstvu i mjestu
prebivališta;
2)
prijepis zakonskih odredaba koje treba primijeniti;
3)
ako se osuđeno lice već nalazi u državi izvršenja, zapisnik iz koga se vidi
njegova
saglasnost
za prenos izvršenja;
4)
druge dokumente i podatke koji mogu biti od značaja za odlučivanje po
zamolnici.
(3)
U slučaju iz stava 2. ovog člana, država izricanja, zajedno sa obavještenjem
o
odobrenju
zahtjeva, dostavlja i primjerak ili ovjereni prijepis sudske odluke sa potvrdom
o
pravosnažnosti,
a po potrebi i izvršnosti, prijepis primijenjenih zakonskih odredaba, kao
i
potvrdu
iz stava 1. tačka 4. ovog člana.
Član 23.
(1)
Ako zamoljena država smatra da podaci i dokumentacija koji su joj dostavljeni
nisu
dovoljni, zatražiće dopunu i odrediti primjeren rok koji može da se produži na
obrazlož
enu
molbu države molilje.
(2)
Ako se zahtjevu za dopunu dokumentacije u određenom roku ne udovolji,
odluka
o
zamolnici za prenos izvršenja donijeće se na osnovu postojećih podataka i
dokumentacije.
Član 24.
(1)
Troškove nastale u vezi sa predajom osuđenog lica radi izvršenja krivične
sankcije
snosi
država izvršenja, izuzev troškova nastalih na teritoriji države izricanja.
(2)
Država koja zahtijeva da se prevoz osuđenog lica radi predaje obavi
vazdušnim
putem,
snosi troškove koji nastanu u vezi sa tom predajom.
Član 25.
Država
izvršenja obavijestiće državu izricanja o izvršenju krivične sankcije, i
to:
1)
kad se sankcija izvrši;
2)
kad osuđeno lice izbjegne izvršenje;
3)
kad država izricanja zatraži poseban izvještaj.
Član 26.
(1)
Država ugovornica će, na molbu druge države ugovornice, dozvoliti tranzit
preko
svoje
teritorije osuđenog lica koje treća država predaje državi ugovornici koja traži
tranzit.
Zamoljena
država nije obavezna da dozvoli tranzit lica koje se, prema ovom ugovoru,
ne
bi moglo predati radi izvršenja.
(2)
Uslovi i način tranzita iz stava 1. ovog člana, kao i pitanja troškova uređuju
se
dogovorom
između nadležnih organa država ugovornica.
Član 27.
Ovaj
ugovor će se primjenjivati i na sudske odluke donesene prije njegovog
stupanja
na
snagu.
PETO POGLAVLJE
Značenje izraza
Član 28.
U
smislu ovog ugovora pod “službeni jezik države molilje”, podrazumijeva se:
1)
za Srbiju i Crnu Goru - srpski jezik;
2)
za Bosnu i Hercegovinu - srpski, bosanski i hrvatski jezik.
Član 29.
(1)
U smislu ovog ugovora pod “druge mjere koje podrazumijevaju lišenje
slobode”,
podrazumijeva
se:
1)
za Srbiju i Crnu Goru - vaspitne mjere propisane krivičnim zakonodavstvom
Republike
Srbije i krivičnim zakonodavstvom Republike Crne Gore, koje izriče sud i koje
imaju
za posljedicu lišenje slobode;
2)
za Bosnu i Hercegovinu - vaspitne mjere propisane krivičnim zakonodavstvom
Bosne
i Hercegovine, krivičnim zakonodavstvom Federacije Bosne i Hercegovine,
krivičnim
zakonodavstvom Republike Srpske i krivičnim zakonodavstvom
Brčko
Distrikta Bosne i Hercegovine, koje izriče sud i koje imaju za posljedicu
lišenje
slobode.
(2)
U smislu ovog ugovora pod “druge mjere koje podrazumijevaju lišenje slobode”,
podrazumijeva
se i mjere bezbjednosti koje se izriču uz glavnu kaznu.
Član 30.
U
smislu ovog ugovora pod “krivična sankcija”, podrazumijeva se:
1)
za Srbiju i Crnu Goru - kazna zatvora, mjera bezbjednosti i vaspitna
mjera;
2)
za Bosnu i Hercegovinu - kazna zatvora, mjera bezbjednosti i vaspitna
mjera.
Član 31.
U
smislu ovog ugovora pod “uslovna krivična sankcija”, podrazumijeva se:
1)
za Srbiju i Crnu Goru - uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim
nadzorom
propisane
krivičnim zakonodavstvom Republike Srbije i krivičnim zakonodavstvom
Republike
Crne
Gore;
2)
za Bosnu i Hercegovinu - uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim
nadzorom
propisane
krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine, krivičnim zakonodavstvom
Federacije
Bosne i Hercegovine, krivičnim zakonodavstvom Republike Srpske i krivičnim
zakonodavstvom
Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine.
ŠESTO POGLAVLJE
Završne odredbe
Član 32.
Sporna
pitanja u vezi sa primjenom ovog ugovora države ugovornice rješavaće
diplomatskim
putem.
Član 33.
(1)
Ovaj ugovor podliježe ratifikaciji.
(2)
Ugovor stupa na snagu tridesetog dana od dana prijema posljednjeg
obavještenja
o
izvršenoj ratifikaciji.
(3)
Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može
Ugovor
otkazati pismeno diplomatskim putem, sa otkaznim rokom od šest mjeseci od
dana
prijema
obavještenja o otkazivanju.
(4)
U slučaju otkazivanja Ugovor će se primjenjivati na započeta izvršenja
krivičnih
sankcija
nad licima koja su predata na osnovu odredaba ovog ugovora.
Sačinjen
u Sarajevu, dana 14.02.2005.godine, u po dva istovjetna primjerka na slu-
žbenim
jezicima država ugovornica- za Srbiju i Crnu Goru na srpskom jeziku, a za
Bosnu
i
Hercegovinu na srpskom, bosanskom i hrvatskom jeziku, s tim da su svi tekstovi
podjednako
vjerodostojni.