Bosna i Hercegovina i Republika Srbija, u želji da saradnja između dvije države dalje jača i da uzajamni pravni saobraćaj bude još efikasniji, odlučile su da se izmijeni i dopuni Ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima, sačinjen u Sarajevu 24. februara 2005. godine, i u tom cilju dogovorile se:

Član 1.

U Ugovoru između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o međusobnom izvršavanju sudskih odluka u krivičnim stvarima, u nazivu Ugovora riječi: „ Srbije i Crne Gore“ zamjenjuju se riječima: „ Republike Srbije“, a u preambuli Ugovora riječi: „Srbija i Crna Gora“ zamjenjuju se riječima: „Republika Srbija“.

Član 2.

Član 2. Ugovora mijenja se i glasi:

                     „(1) Nadzor ili izvršenje prema odredbama ovog ugovora, ukoliko se osuđeno lice nalazi u zamoljenoj državi, preuzet će se ako su ispunjeni sljedeći uslovi:

1)      ako je osuđeno lice državljanin države izvršenja ili u njoj ima prebivalište;

2)      ako je sudska odluka pravosnažna;

3)      ako je djelo na kome se zasniva pravosnažna sudska odluka krivično djelo prema pravu obje države ugovornice.

 

(2)   Ukoliko se osuđeno lice u vrijeme podnošenja zamolnice nalazi na izdržavanju krivične sankcije, transfer u drugu državu u cilju izvršenja krivične sankcije će se dozvoliti ako su, pored uslova predviđenih stavom 1. ovoga člana, ispunjeni sljedeći uslovi:

1)      ako je osuđeno lice dalo svoju saglasnost;

2)      ako osuđeno lice u vrijeme podnošenja zamolnice treba da izdrži još najmanje šest mjeseci od izrečene krivične sankcije;

3)      ako su države ugovornice postigle saglasnost.

          (3) Ukoliko osuđeno lice iz stava 2. ovoga člana ne može da da pravovaljanu saglasnost za prijenos izvršenja, treba da se pribavi saglasnost njegovog zakonskog zastupnika (punomoćnika) po pravu one države u kojoj osuđeno lice ima prebivalište.“

 Član 3.

 U članu 20. stav 1. Ugovora mijenja se i glasi:

            „(1) Pismena korespondencija prema ovom Ugovoru vršit će se za Bosnu i Hercegovinu - preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine, a za Republiku Srbiju- preko Ministarstva pravde Republike Srbije.“

 Član 4.

 U članu 22. stav 1. tačka 5) Ugovora mijenja se i glasi:

„ 5) zapisnik o izjavi osuđenog lica iz koga se vidi njegova saglasnost za prijenos izvršenja ako se ono nalazi na izdržavanju krivične sankcije;“.

U stavu 2. briše se tačka 3).

Član 5.

U članu 28. tačka 2) Ugovora mijenja se i glasi:

„ 2) za Republiku Srbiju – srpski jezik.“                                                                  

Član 6.

U članu 29. stav 1. tačka 2) Ugovora mijenja se i glasi:

„2) za Republiku Srbiju – vaspitne mjere propisane krivičnim zakonodavstvom Republike Srbije, koje izriče sud i koje imaju za posljedicu lišenje slobode.“

 Član 7.

U članu 30. tačka 2) Ugovora riječi: „za Srbiju i Crnu Goru“ zamjenjuju se riječima: „za Republiku Srbiju“.

Član 8.

U članu 31. tačka 2) Ugovora mijenja se i glasi:

 „ 2) za Republiku Srbiju – uslovna osuda i uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom propisane krivičnim zakonodavstvom Republike Srbije.“

Član 9.

(1) Ovaj ugovor podliježe potvrđivanju.

(2) Ugovor stupa na snagu tridesetog dana od dana prijema posljednjeg obavještenja o izvršenom potvrđivanju.

(3) Ugovor će se privremeno primjenjivati od dana potpisivanja. Privremena primjena Ugovora prestaje danom stupanja na snagu Ugovora ili 30 dana nakon prijema obavještenja jedne od država ugovornica kojim obavještava drugu državu ugovornicu o svojoj namjeri da ne postane članica ovog ugovora.

Ovaj ugovor je sačinjen u Beogradu, dana 26.02.2010. godine u dva istovjetna primjerka, svaki na službenim jezicima u Bosni i Hercegovini- bosanskom jeziku,  hrvatskom jeziku i srpskom jeziku i srpskom jeziku, s tim da su svi tekstovi jednako vjerodostojni.