Srbija

Ugovor između Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima

23.3.2012

Pošalji dokument na e-mail

E-mail pošiljaoca (*):
E-mail primaoca (*):
Komentar:
UGOVOR
IZMEĐU BOSNE I HERCEGOVINE I SRBIJE I CRNE GORE
O PRAVNOJ POMOĆI U GRAĐANSKIM I KRIVIČNIM STVARIMA*
 
Bosna i Hercegovina i Srbija i Crna Gora (u daljem tekstu: države ugovornice) u želji
za razvijanjem saradnje u oblasti pravne pomoći u građanskim i krivičnim stvarima, a u
cilju efikasnijeg ostvarivanja prava i interesa svojih državljana, kao i unaprijeđenja sveukupnih
odnosa i saradnje između dvije države, sporazumjele su se o sljedećim:
 
PRVO POGLAVLJE
OPŠTE ODREDBE
 
Pružanje pravne pomoći
 
Član 1.
 
(1) Države ugovornice će, na zahtjev, pružati jedna drugoj pravnu pomoć u građanskim
i krivičnim stvarima pod uslovima i na način utvrđen ovim ugovorom.
(2) Pod “građanskim stvarima” u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se i privredne
i porodične stvari.
(3) Pod “krivičnim stvarima” u smislu ovog ugovora podrazumijevaju se krivična
djela i privredni prestupi.
(4) Pravnu pomoć ukazuju sudovi i drugi organi država ugovornica koji su, po propisima
svoje zemlje, nadležni da odlučuju o stvarima iz st. 1. do 3. ovog člana.
 
Pravna zaštita i slobodan pristup sudovima i drugim organima
 
Član 2.
 
(1) Državljani jedne države ugovornice imaju jednaku pravnu zaštitu u postupcima
pred sudovima i drugim organima druge države ugovornice kao i njeni državljani.
(2) Državljani jedne države ugovornice imaju na teritoriji druge države ugovornice
slobodan pristup sudovima i drugim organima. Pred ovim organima oni mogu da zastupaju
svoje interese, podnose zahtjeve i preduzimaju radnje pod istim uslovima kao i njeni
sopstveni državljani.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na pravna lica osnovana u skladu
sa zakonima države ugovornice na čijoj se teritoriji nalazi njihovo sjedište.
 
Obim pravne pomoći
 
Član 3.
 
Pravna pomoć, u smislu ovog ugovora, obuhvata: dostavljanje pismena i preduzimanje
procesnih radnji (saslušanje stranaka, svjedoka i drugih lica, oduzimanje predmeta, privremena
predaja, uviđaj, vještačenje i dr.), davanje obavještenja o propisima država ugovornica,
priznanje i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka.
* Ugovor je objavljen u "Službenom glasniku BiH", - Međunarodni ugovori, br. 11/2005
 
Organi saradnje
 
Član 4.
 
(1) Radi pružanja pravne pomoći prema ovom ugovoru, sudovi i drugi nadležni organi
država ugovornica međusobno komuniciraju preko svojih nadležnih organa i to:
1) za Bosnu i Hercegovinu - preko Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine;
2) za Srbiju i Crnu Goru - preko Ministarstva za ljudska i manjinska prava;
(2) Odredba stava 1. ovog člana ne isključuje komuniciranje diplomatskim, odnosno
konzularnim putem.
(3) U hitnim slučajevima sudovi i drugi nadležni organi država ugovornica mogu komunicirati
i preko Međunarodne organizacije kriminalističke policije (INTERPOL).
 
Obaveza sačinjavanja zamolnice
 
Član 5.
 
(1) Zahtjev za pružanje pravne pomoći prema ovom ugovoru podnosi se u vidu
zamolnice.
(2) Zamolnicu podnosi sud ili drugi nadležni organ države ugovornice kojoj je pravna
pomoć potrebna (u daljem tekstu: država molilja) i upućuje je nadležnom sudu ili drugom
nadležnom organu države ugovornice od koje se traži pravna pomoć (u daljem tekstu:
zamoljena država).
 
Sadržina zamolnice
 
Član 6.
 
(1) Zamolnica sadrži:
1) naziv organa države molilje od koga potiče zamolnica, a po mogućnosti i naziv
zamoljenog organa;
2) ime i prezime, podatke o rođenju, prebivalište ili boravište, zanimanje i
državljanstvo, odnosno naziv i sjedište stranaka i njihovo svojstvo u postupku;
3) ime, prezime i adresu pravnih zastupnika stranaka, ako ih imaju;
4) oznaku spisa i opis slučaja za koji se traži pravna pomoć, a u krivičnim stvarima
i pravnu kvalifikaciju učinjenog djela;
5) predmet zamolnice, a po potrebi i pitanja koja se imaju postaviti licu čije se
saslušanje traži;
6) naziv akta i adresu lica kome treba izvršiti dostavljanje;
7) druge elemente predviđene ovim ugovorom za pojedine vidove pravne pomoći.
(2) Zamolnica i drugi akti koje u njenom prilogu dostavljaju sudovi i drugi organi država
ugovornica moraju biti potpisani i snabdjeveni pečatom suda ili drugog organa od koga potiču.
(3) Zamoljena država može tražiti dodatna obavještenja i akte koji su joj potrebni za
izvršenje zamolnice.
 
Jezik
 
Član 7.
 
(1) Zamolnica i akti koje treba priložiti uz zamolnicu saglasno odredbama ovog ugovora
dostavljaju se na službenom jeziku države molilje.
118
(2) Odgovori na zamolnice dostavljaju se na jeziku zamoljene države.
(3) Akti koje treba uručiti licima u zamoljenoj državi dostavljaju se na službenom
jeziku države molilje.
 
Način pružanja pravne pomoći
 
Član 8.
 
(1) Postupanje po zamolnicama vrši se po propisima zamoljene države.
(2) Izuzetno od odredbe stava 1. ovog člana, zamoljeni organ će, na zahtjev suda ili
drugog organa od koga potiče zamolnica, moći da postupi na način koji je posebno ozna-
čen u zamolnici, ako to nije u suprotnosti sa javnim poretkom zamoljene države
 
Ustupanje zamolnice nadležnom organu
 
Član 9.
 
(1) Ako sud ili drugi nadležni organ kome je zamolnica upućena nije nadležan za postupanje,
zamolnicu će bez odlaganja ustupiti nadležnom sudu ili drugom nadležnom organu
na teritoriji zamoljene države, o čemu će obavijestiti organ koji mu je zamolnicu dostavio.
(2) Zamoljeni organ će preduzeti potrebne mjere za utvrđivanje prave adrese, ako se
lice kome treba izvršiti dostavljanje ne može pronaći na adresi označenoj u zamolnici.
 
Nemogućnost udovoljenja zamolnici
 
Član 10.
 
Ako zamoljeni organ nije mogao da udovolji zamolnici, odmah će o tome obavijestiti
organ države molilje i vratiće dostavljena akta uz navođenje razloga zbog kojih nije mogao da
postupi po zamolnici.
 
Dokazivanje dostavljanja
 
Član 11.
 
Dostavljanje akata se dokazuje potvrdom o dostavljanju koja se sastavlja po propisima
zamoljene države. U potvrdi o dostavljanju mora biti naznačeno mjesto i datum prijema
i potpis primaoca ili označen drugačiji način dostavljanja.
 
Odbijanje pravne pomoći
 
Član 12.
 
(1) Zamoljena država će odbiti pravnu pomoć ako nisu ispunjeni uslovi za pružanje
pravne pomoći predviđeni ovim ugovorom.
(2) Zamoljena država može odbiti ukazivanje pravne pomoći ako smatra da bi udovoljenje
zamolnice ugrozilo njen suverenitet ili bezbjednost ili bi bilo u suprotnosti sa njenim pravnim
poretkom.
 
Troškovi ukazivanja pravne pomoći
 
Član 13.
 
(1) Svaka država ugovornica snosi troškove ukazivanja pravne pomoći koji su nastali
na njenoj teritoriji, ako ovim ugovorom nije drugačije određeno.
(2) Države ugovornice neće zahtijevati naknadu troškova za izvršene radnje po zamolnicama,
osim nagrade za izvršeno vještačenje i druge troškove nastale povodom vješta-
čenja, kao i troškove privremenog upućivanja lica lišenog slobode u zamoljenoj državi, kao
svjedoka, na teritoriju države molilje.
(3) Vještačenje se može usloviti prethodnim polaganjem predujma kod zamoljenog
suda, ako troškove vještačenja snosi stranka.
(4) Svjedoku ili vještaku koji se odazove pozivu suda države molilje pripada pravo
na naknadu putnih troškova i troškova boravka, saglasno propisima države molilje.
(5) U pozivu će se navesti koje naknade pripadaju licima iz stava 4. ovog člana, a na
njihov zahtjev daće im se predujam za pokriće troškova.
 
Zaštita svjedoka i vještaka
 
Član 14.
 
(1) Svjedok ili vještak koji se pojavljuje pred sudskim organima države molilje na
osnovu poziva koji mu je dostavljen od strane sudskog organa zamoljene države ne može,
bez obzira na njegovo državljanstvo, biti podvrgnut sudskom gonjenju, pritvoren zbog djela
koje je predmet sudskog postupka u kome je traženo njegovo prisustvo ili za djelo koje
je počinio prije nego što je napustio teritoriju države molilje, niti upućen da izdržava kaznu
na osnovu neke ranije donesene sudske odluke.
(2) Odredba stava 1. ne primjenjuje se ako svjedok ili vještak, iako je za to imao
mogućnosti, nije napustio teritoriju države molilje u roku od 15 dana pošto mu je saopš
teno da njegovo prisustvo više nije potrebno. U ovaj rok ne uračunava se vrijeme u
kome svjedok ili vještak iz objektivnih razloga nije mogao da napusti teritoriju države
molilje.
 
Obavještenje o propisima
 
Član 15.
 
Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava
Srbije i Crne Gore davaće, na zahtjev, jedno drugom tekst propisa koji važe ili su važili
na teritoriji njihove države, a po potrebi i obavještenja o određenim pravnim pitanjima u
vezi sa materijom koja je predmet ovog ugovora.
 
DRUGO POGLAVLJE
PRAVNA POMOĆ U GRAĐANSKIM STVARIMA
 
1. Oslobođenje od davanja obezbjeđenja parničnih troškova
(cautio iudicatum solvi) i oslobođenje od plaćanja troškova sudskog postupka
 
Član 16.
 
(1) Od državljanina jedne države ugovornice koji učestvuje u postupku pred sudom
druge države ugovornice kao tužilac ili umješač nije dozvoljeno zahtijevati obezbjeđ
enje parničnih troškova samo zato što je strani državljanin i na teritoriji te države nema
prebivalište.
(2) Predujam taksa i troškova postupka koje snosi stranka može se zahtjevati od
državljana druge države ugovornice pod istim uslovima i u istom obimu kao i od sopstvenih
državljana.
(3) Odredbe st. 1. i 2. ovog člana shodno se primjenjuju i na pravna lica.
 
Član 17.
 
(1) Državljani jedne države ugovornice kada se pojavljuju pred sudovima druge
države ugovornice imaju pravo na oslobođenje od plaćanja sudskih taksa i troškova, kao i
na besplatnu pravnu pomoć u toku postupka pod istim uslovima i u istom obimu kao i njeni
sopstveni državljani.
(2) Molbu u smislu stava 1. ovog člana stranka može podnijeti neposredno nadle-
žnom sudu druge države ugovornice ili sudu države ugovornice čiji je državljanin, ako na
njenoj teritoriji ima prebivalište ili boravište. Sud države ugovornice čiji je stranka državljanin
dostaviće molbu nadležnom sudu druge države ugovornice na način predviđen članom
4. ovog ugovora.
 
Član 18.
 
(1) Uvjerenje o imovnom stanju na osnovu kojeg se priznaju olakšice iz člana 17.
stav 1. ovog ugovora, izdaje nadležni organ one države ugovornice na čijoj teritoriji molilac
ima prebivalište ili boravište.
(2) Ako molilac ima prebivalište ili boravište na teritoriji treće države, ovo uvjerenje
na teritoriji treće države može izdati nadležno diplomatsko-konzularno predstavništvo
države ugovornice čiji je on državljanin.
(3) Sud koji odlučuje o zahtjevu za ostvarivanje prava predviđenih u članu 17. stav
1. ovog ugovora može, po potrebi, tražiti dodatna obavještenja od organa države ugovornice
čiji je molilac državljanin.
 
2. Postupanje po zamolnicama u građanskim stvarima
 
Član 19.
 
(1) Sudovi kojima su upućene zamolnice izvršiće ih što je moguće prije i primjeniti
po potrebi ista prinudna sredstva kao i prilikom izvršenja zamolnica između domaćih sudova.
Prinudna sredstva neće se primjenjivati ako se radi o ličnom dolasku stranaka.
(2) Sud ili drugi organ od koga potiče zamolnica biće na svoj zahtjev blagovremeno
obaviješten o vremenu i mjestu izvršenja tražene radnje kako bi eventualno zainteresovana
stranka mogla tome da prisustvuje. Sudovi mogu vršiti ovo obavještenje neposredno.
 
Član 20.
 
(1) Države ugovornice pružaće jedna drugoj pomoć u utvrđivanju adrese lica koja se
nalaze na njihovoj teritoriji, ako se to traži radi ostvarivanja prava njihovih državljana u
postupku pred organima nadležnim za odlučivanje u građanskim stvarima u smislu ovog
ugovora i ako se u tu svrhu pruže odgovarajući podaci.
(2) Zahtjev iz stava 1. ovog člana upućuje se organu druge države ugovornice na na-
čin predviđen članom 4. ovog ugovora.
 
3. Isprave
 
Oslobođenje od legalizacije
 
Član 21.
 
(1) Javne isprave koje je sastavio ili izdao sud ili drugi nadležni organ jedne države
ugovornice i koje su snabdjevene potpisom i službenim pečatom nije potrebno dalje ovjeravati
radi upotrebe pred organima druge države ugovornice. Isto tako, nije potrebna ni dalja
ovjera privatnih isprava ako je ove ovjerio sud ili drugi nadležni organ.
(2) Odredba stava 1. ovog člana odnosi se i na prijepise javnih i privatnih isprava koje
je ovjerio sud ili drugi nadležni organ.
 
Dokazna snaga javnih isprava
 
Član 22.
 
Javne isprave izdate od nadležnih organa jedne države ugovornice imaju pred organima
druge države ugovornice istu dokaznu snagu kao i domaće javne isprave.
 
Dostavljanje isprava o ličnom statusu
 
Član 23.
 
(1) Države ugovornice dostavljaće jedna drugoj izvode iz matičnih knjiga kao i
pravosnažne sudske odluke koje se odnose na lična stanja državljana druge države
ugovornice.
(2) Isprave i sudske odluke iz stava 1. ovog člana dostavljaju se, bez taksa i troškova,
diplomatskom ili konzularnom predstavništvu.
(3) Izvodi iz matičnih knjiga umrlih dostavljaće se odmah, a ostali izvodi i sudske
odluke krajem svakog tromjesečja.
 
4. Zaostavštine
 
Član 24.
 
(1) Državljani jedne države ugovornice mogu na teritoriji druge države ugovornice
sticati imovinska prava na osnovu zakonskog ili testamentarnog nasljeđivanja pod istim
uslovima i u istom obimu kao i državljani te strane ugovornice.
(2) Državljani jedne države ugovornice mogu izjavom posljednje volje (testamentom)
raspolagati svojom imovinom koja se nalazi na teritoriji druge države ugovornice.
 
Član 25.
 
Ako je prema mjerodavnom pravu koje se primjenjuje na raspravljanje zaostav-
štine iz člana 24. ovog ugovora nasljednik država, pokretna imovina pripada državi ugovornici
čiji je državljanin bio ostavilac u vrijeme smrti, a nepokretna imovina državi ugovornici
na čijoj se teritoriji ova imovina nalazi.
 
5. Priznanje i izvršenje sudskih i arbitražnih odluka
 
Sudske odluke
 
Član 26.
 
(1) Država ugovornica priznaće i izvršiće na svojoj teritoriji, pod uslovima utvrđenim
ovim ugovorom, sljedeće sudske odluke donijete na teritoriji druge države ugovornice:
1) sudske odluke u građanskim stvarima, pod kojima se u smislu ovog ugovora
podrazumijevaju i privredne i porodične stvari;
2) sudske odluke u krivičnim stvarima u dijelu kojim je odlučeno o imovinskopravnim
zahtjevima.
(2) Sudskom odlukom u smislu stava 1. ovog člana smatra se i poravnanje zaključeno
pred sudom u građanskim stvarima.
 
Uslovi za priznanje i izvršenje
 
Član 27.
 
(1) Sudske odluke iz člana 26. ovog ugovora priznaju se i izvršavaju ako su ispunjeni
sljedeći uslovi:
1) da je odluka pravosnažna i izvršna po zakonu države ugovornice na čijoj je
teritoriji donesena;
2) da po zakonu države ugovornice u kojoj se priznanje, odnosno izvršenje traži, donoš
enje odluke u toj pravnoj stvari nije u isključivoj nadležnosti domaćeg suda ili drugog organa;
3) da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je sudska odluka
donesena bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno u slučaju
procesne nesposobnosti bila pravilno zastupana, prema zakonu države ugovornice na čijoj
je teritoriji odluka donesena;
4) da između istih stranaka u istoj stvari na teritoriji države ugovornice u kojoj
se priznanje, odnosno izvršenje traži nije od suda ranije već donesena pravosnažna odluka
ili priznata neka druga strana sudska odluka;
5) da između istih stranaka u istoj stvari nije pokrenut postupak pred sudom one
države ugovornice u kojoj se traži priznanje, odnosno izvršenje prije postupka u kome je
odluka čije se priznanje, odnosno izvršenje traži bila donesena;
6) da priznanje, odnosno izvršenje odluke nije u suprotnosti sa javnim poretkom
države ugovornice u kojoj se priznanje, odnosno izvršenje traži.
 
Arbitražne odluke
 
Član 28.
 
(1) Država ugovornica priznaće i izvršiće na svojoj teritoriji odluke izabranih sudova,
kao i pred njima sklopljena poravnanja u privrednim stvarima (u daljem tekstu: arbitra-
žne odluke) donesene na teritoriji druge države ugovornice.
(2) Na priznanje i izvršenje odluke iz stava 1. ovog člana shodno se primjenjuju
odredbe člana 27. ovog ugovora.
(3) Priznanje i izvršenje odluke iz stava 1. ovog člana odbiće se ako nisu ispunjeni
uslovi iz stava 2. ovog člana i ako se utvrdi:
123
1) da arbitražna odluka nije zasnovana na pismenom sporazumu o nadležnosti
izabranog suda koji je donio odluku (u daljem tekstu: ugovor o arbitraži);
2) da ugovor o arbitraži nije punovažan po zakonu kome su ga stranke podvrgle,
kao i zakonu države ugovornice u kojoj se traži priznanje, odnosno izvršenje;
3) da sastav arbitražnog suda ili arbitražni postupak nisu bili u skladu sa ugovorom
o arbitraži;
4) da je arbitražni sud prekoračio granice svog ovlašćenja određene ugovorom o
arbitraži;
5) da je arbitražnu odluku poništio ili obustavio nadležni organ države ugovornice
u kojoj je odluka donesena.
(4) Ako je izabrani sud prekoračio ovlašćenja iz ugovora o arbitraži, arbitražna odluka
će se, ako su ispunjeni ostali uslovi i ako je to moguće, priznati i izvršiti u onom djelu
za koji je sud bio ovlašćen.
 
Zahtjev za priznanje i izvršenje
 
Član 29.
 
(1) Zahtjev za priznanje i izvršenje sudske i arbitražne odluke zainteresovana stranka
podnosi nadležnom sudu države ugovornice u kojoj se traži priznanje i izvršenje ili nadlež
nom sudu države ugovornice gdje je odluka donijeta, koji će zahtjev dostaviti na način
predviđen članom 4. ovog ugovora.
(2) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje sudske odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prijepis sudske odluke ili poravnanja sa potvrdom da je
odluka pravosnažna i izvršna, ako to ne proizilazi iz odluke;
2) potvrda da je stranka koja nije učestvovala u postupku i protiv koje je odluka
donijeta bila uredno i blagovremeno pozvana da učestvuje u postupku, odnosno da je procesno
nesposobna stranka bila pravilno zastupana u skladu sa zakonom države ugovornice
čiji je organ donio odluku.
(3) Uz zahtjev za priznanje i izvršenje arbitražne odluke prilažu se:
1) original ili ovjereni prepis odluke izabranog suda ili poravnanja koje je pred
njim zaključeno;
2) original ili ovjereni prepis sporazuma o nadležnosti izabranog suda.
 
Postupak priznanja i izvršenja
 
Član 30.
 
(1) Postupak priznanja i izvršenja odluke sprovodi se po zakonu države ugovornice
na čijoj teritoriji se traži priznanje i izvršenje.
(2) Sud koji odlučuje o zahtjevu za priznanje i izvršenje odluke ograničiće se samo
na utvrđivanje postojanja uslova predviđenih u čl. 27. do 29. ovog ugovora.
 
Član 31.
 
Primjena odredbi koje se odnose na izvršenje sudskih ili arbitražnih odluka ne mo-
že biti u suprotnosti sa propisima država ugovornica koji se odnose na transfer novca i
iznošenje stvari dobijenih izvršenjem.
 
TREĆE POGLAVLJE
PRAVNA POMOĆ U KRIVIČNIM STVARIMA
 
Opšti vidovi pravne pomoći
 
Član 32.
 
(1) Opšti vidovi pravne pomoći posebno obuhvataju izvršenje pojedinih procesnih
radnji, kao što su saslušanje okrivljenog, svjedoka i vještaka, uviđaj, pretres prostorija i lica,
zapljenu, odnosno privremeno oduzimanje predmeta, kao i dostavljanje akata, pismenih
materijala i drugih predmeta koji su u vezi sa krivičnim postupkom u državi molilji.
(2) Uz zamolnicu za pretres lica ili prostorija ili zapljenu, odnosno privremeno oduzimanje
predmeta, prilaže se jedan primjerak ili ovjeren prijepis odluke organa koji moli
ovu radnju.
(3) Predmete i izvornike akata i pismena koji su dostavljeni radi izvršenja zamolnice,
strana molilja vratiće što prije zamoljenoj državi, ukoliko ih se ona ne odrekne.
 
Pozivi
 
Član 33.
 
U pozivu osumnjičenom, okrivljenom, optuženom, svjedoku, vještaku ili drugom
učesniku u postupku koji se poziva iz zamoljene države, ne smije biti zaprijećena prinudna
mjera u slučaju da se pozivu ne odazove. Ako se pozvani ne odazove pozivu, za to mu ne
smije biti izrečena sankcija.
 
Privremena predaja lica lišenog slobode
 
Član 34.
 
(1) Ukoliko država ugovornica, koja sprovodi krivični postupak pozove, kao svjedoka
ili radi suočenja, lice koje je lišeno slobode u drugoj državi ugovornici, to lice će se,
ukoliko se s tim saglasi, privremeno predati državi molilji.
(2) Država molilja dužna je da privremeno predato lice vrati u roku koji odredi zamoljena
država.
(3) Predaja će se odbiti:
1) ako se lice lišeno slobode s tim ne saglasi;
2) ako bi usljed predaje moglo doći do produženja njegovog lišenja slobode;
3) ako po mišljenju zamoljene države, postoje drugi važni razlozi protiv njegove
predaje državi molilji.
(4) Predaja se može odložiti ako je prisustvo lica lišenog slobode potrebno u krivi-
čnom postupku koji se vodi na teritoriji zamoljene države.
(5) Ako treća država treba da preda jednoj od država ugovornica lice lišeno slobode, preko
teritorije druge države ugovornice, druga država ugovornica će, pridržavajući se odredaba ovog
ugovora, odobriti tranzit lica lišenog slobode, ako ono nije državljanin te države ugovornice.
(6) U slučaju iz stava 1. ovog člana predato lice mora biti u pritvoru na teritoriji države
molilje, a u slučaju iz stava 5. ovog člana na teritoriji zamoljene države za tranzit, ukoliko
država od koje je zatražena predaja ne zahtijeva da ono bude pušteno na slobodu.
(7) Ako zamoljena država udovolji zamolnici, država molilja je dužna da lice li-
šeno slobode drži u pritvoru za vrijeme njegovog boravka na njenoj teritoriji i da ga, po
preduzetoj radnji pravne pomoći, odmah vrati zamoljenoj državi ukoliko ona ne zahtijeva
da bude pušteno na slobodu. Predato lice uživa zaštitu predviđenu u članu 14. ovog
ugovora.
 
Zaštita lične slobode
 
Član 35.
 
(1) Lice koje je pozvano da se pojavi pred sudom države molilje, da bi krivično odgovaralo
za djelo koje mu se stavlja na teret, ne smije, nezavisno od državljanstva, na njenoj
teritoriji biti gonjeno ili pritvoreno niti mu se na bilo koji način smije oduzeti ili ogranič
iti sloboda za djela i osude koji nisu navedeni u pozivu, a potiču iz vremena prije njegovog
odlaska iz države molilje.
(2) Krivično gonjenje, lišenje slobode ili bilo kakvo drugo ograničenje lične slobode
dozvoljeno je ako se pozvani, nakon što njegova prisutnost po izjavi suda više nije potrebna,
zadrži više od 15 dana na teritoriji države molilje iako je mogao napustiti ili ako se
nakon napuštanja teritorije države molilje dobrovoljno vrati na njenu teritoriju.
 
Prisustvo radnjama pravne pomoći
 
Član 36.
 
(1) Na izričitu molbu države molilje, zamoljena država obavijestiće je o mjestu i vremenu
izvršenja zamolnice.
(2) Predstavnici zainteresovanih pravosudnih organa i lica koja učestvuju u krivi-
čnom postupku, kao i njihovi pravni zastupnici mogu prisustvovati prilikom preduzimanja
radnje pravne pomoći ako se s tim saglasi zamoljena država ugovornica. Ova lica uživaju
zaštitu predviđenu u članu 14. Ugovora.
(3) Saglasnost za prisustvovanje predstavnika zainteresovanih pravosudnih organa i
drugih lica države molilje u smislu stava 2. ovog člana u Bosni i Hercegovini daje Ministarstvo
pravde BiH a u Srbiji i Crnoj Gori daje Ministarstvo za ljudska i manjinska prava,
po pribavljenom mišljenju Ministarstva pravde Republike Srbije ili Ministarstva pravde
Republike Crne Gore.
 
Obavještenja iz kaznene evidencije
 
Član 37.
 
(1) Države ugovornice obavještavaju jedna drugu o svim osudama državljana druge
države ugovornice koje su upisane u njenu kaznenu evidenciju. Izvode iz kaznene evidencije
države ugovornice dostavljaju svakih šest mjeseci preko organa iz člana 4. stav 1. ovog
ugovora.
(2) Države ugovornice, na molbu, obavještavaju jedna drugu i o drugim podacima
upisanim u kaznenu evidenciju.
(3) Države ugovornice, na molbu, dostavljaće jedna drugoj podatke o licima koja su
državljani druge države ugovornice, a koja se nalaze pod istragom ili protiv kojih je pokrenut
krivični postupak na teritoriji druge države ugovornice.
 
Odbijanje pravne pomoći
 
Član 38.
 
Države ugovornice odbiće pravnu pomoć:
1) ako djelo, koje je navedeno u zamolnici, po pravu zamoljene države nije krivič
no djelo;
2) ako je zamolnica u vezi sa djelom, koje je po mišljenju zamoljene države, politič
ke ili vojne prirode.
 
Ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja
 
Član 39.
 
(1) Ako je državljanin jedne države ugovornice ili lice koje na njenoj teritoriji ima
prebivalište učinilo krivično djelo na teritoriji druge države ugovornice, koje je sudski kaž-
njivo u objema državama ugovornicama, država ugovornica u kojoj je djelo učinjeno mo-
že zamoliti drugu državu ugovornicu da preuzme krivično gonjenje.
(2) Nadležni organi zamoljene države sprovode krivični postupak u skladu sa propisima
te države.
 
Član 40.
 
(1) U zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja mora biti opisano činjenično stanje
i moraju biti navedeni što potpuniji podaci o okrivljenom, njegovom državljanstvu i
prebivalištu ili boravištu.
(2) Uz zamolnicu se prilažu:
1) spisi u izvorniku ili ovjerenom prijepisu;
2) dokaz o državljanstvu, prebivalištu, odnosno boravištu lica za koje se moli
preuzimanje krivičnog gonjenja;
3) izvod odredaba iz krivičnog zakona koje se u toj krivičnoj stvari primjenjuju
u državi molilji;
4) izjave oštećenih da su saglasni sa ustupanjem krivičnog gonjenja;
(3) Izjava oštećenog lica koja je potrebna za pokretanje krivičnog postupka u državi
molilji ima pravno dejstvo i u zamoljenoj državi.
(4) Zamoljena država obavještava državu molilju da li je preuzela krivično gonjenje.
Ako zamoljena država ne prihvati zamolnicu za preuzimanje krivičnog gonjenja, odmah će
obavijestiti državu molilju i vratiti joj spise koji su dostavljeni uz zamolnicu.
 
Član 41.
 
Pravosudni organi države molilje privremeno se odriču mjera gonjenja za djela navedena
u zamolnici za preuzimanje krivičnog gonjenja. Od takvih mjera se u svakom slu-
čaju odustaje:
1) ako je nadležni sud ili nadležni organ zamoljene države ugovornice konačno
obustavio krivični postupak zbog nedostatka dokaza ili zato što učinjeno djelo nije krivi-
čno djelo;
2) ako je okrivljeni u zamoljenoj državi ugovornici pravosnažno oslobođen;
3) ako je odluka suda koja je donesena u zamoljenoj državi ugovornici već izvrš
ena ili izvršenju nema mjesta po zakonu ili zbog akta o pomilovanju ili amnestiji, ili je
prema pravu zamoljene države nastupila zastarjelost.
 
Član 42.
 
Zamoljena država ugovornica obavještava državu molilju o ishodu krivičnog postupka
u vezi sa zamolnicom za preuzimanje krivičnog gonjenja i radi toga dostavlja pravosnaž
nu odluku u izvorniku ili ovjerenom prijepisu.
 
ČETVRTO POGLAVLJE
ZAVRŠNE ODREDBE
 
Član 43.
 
Sporna pitanja u vezi sa primjenom ovog ugovora države ugovornice će rješavati diplomatskim
putem.
 
Član 44.
 
(1) Ovaj ugovor podliježe ratifikaciji.
(2) Ugovor stupa na snagu tridesetog dana od dana prijema posljednje od nota kojima
se države ugovornice uzajamno obavještavaju o sprovedenom postupku ratifikacije u
skladu sa njihovim zakonodavstvom.
(3) Ugovor se zaključuje na neodređeno vrijeme. Svaka država ugovornica može
ugovor otkazati pismeno diplomatskim putem, sa otkaznim rokom od šest mjeseci od dana
prijema obavještenja o otkazivanju.
Ovaj ugovor sačinjen je u Sarajevu, dana 24.02.2005.godine, u dva istovjetna primjerka
na službenim jezicima država ugovornica i to, za Bosnu i Hercegovinu: na srpskom
jeziku, bosanskom jeziku i hrvatskom jeziku, a za Srbiju i Crnu Goru na srpskom jeziku, s
tim da su svi tekstovi podjednako vjerodostojni.